ULOGE:
Roy Scheider,
Bruno Cremer,
Francisco Rabal,
Hamidou Benmessaoud Amidou,
Ramon Bieri

SCENARIJ:
Walon Green,
William Friedkin,
Georgesa Arnauda (roman)

FOTOGRAFIJA:
Dick Bush,
John M. Stephen

GLAZBA:
Tangerine Dream

MONTAŽA:
Robert K. Lambert,
Bud S. Smith

SCENOGRAFIJA:
Robert W. Laing

KOSTIMI:
Anthony Powell

Sadržaj:

Četvorica muškaraca u Južnoj America preuzela su po život opasan zadatak prevoženja dinamita kroz džunglu teškim kamionima. Oni jednostavno nemaju drugog izbora: jedan je gangster, drugi plaćeni ubojica, treći korumpirani bankar, četvrti palestinski terorist, i sva četvorica su u bijegu nakon što su ih njihove aktivnosti dovele do zida…
 

Nadnica za strah iz 1953. najslavniji je i najuspješniji film Henri-Georgesa Clouzota, donio mu je glavne nagrade i u Cannesu i u Berlinu, na dva od tri najprestižnija svjetska filmska festivala. Gotovo četvrt stoljeća kasnije, William Friedkin, najvručji novohollywoodski režiser nakon silnih uspjeha Francuske veze i Egzorcista, za svoj je sljedeći projekt odabrao adaptaciju romana Georgesa Arnauda iz 1950. prema kojem je Clouzot snimio istoimeni film. Friedkin je inzistirao na tome da njegovo ostvarenje, izvorno nazvano Sorcerer (Čarobnjak), prema natpisu na jednom od kamiona, nije remake Clouzotova, kako su ga gotovo svi doživljavali, a i neki kritičari su mu davali za pravo, vidjevši u njegovom uratku veću srodnost s Aguirreom, gnjevom božjim Wernera Herzoga i Blagom Siera Madra Johna Hustona.

Friedkin je svoju verziju zamislio kao izrazito realistički, dokumentarističkim pristupom prožet film sa što manje dijaloga, oslonjen na vizualni prosede i kreativan tretman zvuka (šumova i filmske glazbe za koju je bio angažiran glasoviti njemački krautrock elektronički sastav Tangerine Dream), što je dakako podrazumijevalo snimanje na stvarnim lokacijama zbog čega se budžet povećao znatno iznad planirane cifre. Osim toga, rad u džungli doveo je do toga da se velik dio članova ekipe razbolio ili ozlijedio, pa je pedesetak njih bilo vraćeno kućama, a sam Friedkin tijekom snimanja izgubio je 23 kilograma i zarazio se malarijom. Također se posvađao sa znatnim dijelom suradnika, a među onima koje je otpustio (Friedkin je sam producirao film) bio je i izvorni direktor fotografije Dick Bush (snimatelj filmova Kena Russella Divlji mesija, Mahler i Tommy) jer su prve snimke iz džungle bile podeksponirane. Potom je angažirao kud i kamo manje uglednog Johna M. Stephensa (uglavnom je radio na televizijskim projektima, a od kino radova najznačajniji do tad bio mu je rani nezavisni film Martina Scorsesea Boxcar Bertha)  koji je, za razliku od Busha, pristao preuzeti odgovornost za kvalitetu slike u krajnje zahtjevnim uvjetima snimanja u prašumi, te smislio učinkovit sistem rasvjete čiji su rezultati Friedkina oduševili.

Sav uloženi trud, međutim, nije došao na naplatu – film je propao u kinima (među ostalim i zbog toga što se prikazivao o otprilike istom razdoblju kad i neočekivani ogromni hit Georgea Lucasa Ratovi zvijezda, koji je označio premještanje fokusa sa zahtjevnije odrasle publike na adolescente), a i kritičari su ga gotovo unisono sasjekli (gotovo jedini izuzetak među onima uglednijima bio je Roger Ebert koji ga je uvrstio u najbolja ostvarenja godine), smatrajući ga tek blijedom varijacijom na izuzetno cijenjeni Clouzotov 'izvornik'. Sam Friedkin je, međutim, uvijek isticao da mu je to jedan od njegovih najdražih filmova, a vrijeme mu je na neki način dalo za pravo – došlo je do prevrednovanja i danas Sorcerer uživa visok status, neki kritičari ga čak stavljaju ispred Clouzotove verzije, a na najpopularnijem i najutjecajnijem filmskom sajtu Imdb-u ima visoku ocjenu 7,7, jednaku daleko slavnijoj i uglednijoj Francuskoj vezi. Spomenimo i da je film bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg zvuka.  

Autor teksta: Damir Radić

boja, 121'