ULOGE:
Brigitte Lin (žena s plavom vlasuljom),
Tony Chiu-Wai Leung (policajac 663),
Faye Wong (Faye),
Takeshi Kaneshiro (He Zhiwu; policajac 223),
Valerie Chow (stjuardesa)

SCENARIJ:
Wong Kar-Wai

FOTOGRAFIJA:
Christopher Doyle,
Andrew Lau

GLAZBA:
Frankie Chan,
Michael Galasso,
Roel A. García

MONTAŽA:
William Chang,
Kit-Wai Kai,
Chi-Leung Kwong

KOSTIMI:
William Chang,
Hui-Ming Yao

Sadržaj:

Prva priča. Policajca Hea Qiwua, s brojem značke 223, prvog aprila napustila je djevojka May. Kako bi provjerio je li ga doista odbacila, on odluči sačekati mjesec dana, do prvog maja, da vidi hoće li mu se vratiti. Zato svakog dana kupuje limenku ananasa s istekom roka trajanja prvog dana maja, jer ananas je omiljeno Mayino voće. U međuvremenu, žena s plavom perikom pokušava preživjeti u miljeu narko-kriminalaca, a upravo na prvi dan maja Qiwu joj pristupi u noćnom klubu…

Druga priča. Policajac broj 663 nosi se s prekidom veze sa svojom djevojkom stjuardesom. Patrolira u kvartu u kojem na štandu s brzom hranom radi djevojka Faye. Jednog dana stjuardesa se pojavi u kvartu tražeći donedavnog dečka, a kad ga ne pronađe, ostavi na štandu pismo za njega te ključeve njegova stana. Faye, kojoj se policajac jako sviđa, prisvoji ključeve i počne svakog dana dolaziti u njegov stan gdje čisti i rearanžira prostor. Jednog je dana policajac zatekne u stanu…
 

Dvomjesečnu stanku u snimanju iscrpljujućeg kostimirano-borilačkog filma Pepeo vremena, Wong Kar-wai iskoristio je da se odmakne od tog vrlo zahtjevnog projekta čiji su producenti radili na njega velik pritisak te da snimi opuštajući niskobudžetni film Chunking ekspres koji će postati njegov prvi veliki internacionalni uspjeh. Film je po duhu godardovski, a slično Godardu Wong ga je i snimao – pišući većinu scena noć prije snimanja, ili ujutro na sam dan snimanja.

Tematski nastavljajući ranije autorove interese – ljubavne čežnje u vremenu koje neumitno prolazi, a oblikovno se doimajući kao koloristički intenzivna varijanta novovalne poetike 1960-ih, sadržavajući Wongov zaštitni znak, uporabu pjesama zaraznih melodija (najistaknutiji je hit iz šezdesetih, California Dreamin' skupine The Mamas and the Papas), Chunking ekspres pružio je rijedak sinestezijski užitak i emocionalni intenzitet, osobito u drugoj priči koju je snimio Christopher Doyle (direktor fotografije prve priče je Andrew Lau) i u kojoj je nezaboravnu ulogu pomalo pomaknute zaljubljene djevojke pružila Faye Wong. Ona je u to doba bila kantautorica koja je stjecala prvu veću popularnost te su obrade pjesama Cranberriesa i Cocteaua Twinsa koje se pojavljuju u filmu njezino djelo.

Film je fascinirao Quentina Tarantina koji se baš u to vrijeme bio proslavio Paklenim šundom, te je uspio uvjeriti tada vodeću američku nezavisnu kuću Miramax da ga distribuira po američkim art kinima. U anketi časopisa Sight and Sound koji je 2002. birao deset najboljih filmova proteklih 25 godina, Chunking ekspres zauzeo je osmo mjesto, a 2005. uvršten je u Timeov izbor 100 najboljih filmova svih vremena.

boja, 102'