ULOGE:
Vincent Cassel (Paul),
Emmanuelle Devos (Carla),
Olivier Gourmet (Marchand),
Olivier Perrier (Masson),
Olivia Bonamy (Annie)

SCENARIJ:
Jacques Audiard,
Tonino Benacquista

FOTOGRAFIJA:
Mathieu Vadepied

GLAZBA:
Alexandre Desplat

MONTAŽA:
Juliette Welfling

Sadržaj:

Zbog djelomične gluhoće, 35-godišnju Carlu Behm kolege u tvrtki za izgradnju nekretnina u kojoj već dugo radi sve više izrabljuju. Ona je predana svom poslu i dobro obaviještena, željela bi i napredovati u karijeri, no u tome ju sprečava stidljivost koju je razvila ponajviše zbog problema sa sluhom. Ipak, kad zaposli novog pripravnika, naočitog Paula Angelija, Carla će se postupno početi mijenjati. Paul je prilično nespretan 25-godišnjak, štoviše prava je neznalica u poslu kojim bi se trebao baviti, no posjeduje neke druge korisne osobine. On je lopov koji je nedavno izišao iz zatvora i, što uopće nije nevažno, koji je prilično markantan muškarac. U skladu s izrekom da je „za tango potrebno dvoje”, Carla i Paul uskoro će započeti domišljatu igru za stjecanje pozicije i moći. Dok će ona njega koristiti u cilju kanaliziranja vlastite agresivnosti i ambicioznosti, on će nju postupno pretvoriti u svog saveznika s ciljem kovanja raznih zločinačkih planova i traženja osvete. Tako će njihovo sve bolje upoznavanje dovesti do neobične međuovisnosti koja bi ih mogla povezati na mračan i koban način.

Godine 2002. ovjenčana Europskom filmskom nagradom u kategorijama najboljeg europskog glumca (Vincent Cassel) i glumice (Emmanuelle Devos), te iste godine ovjenčana prestižnom francuskom filmskom nagradom César u tri kategorije, među ostalim i za najuspjeliji scenarij, romantična krimi-drama suscenarista i redatelja Jacquesa Audiarda (Otkucaj koji je moje srce preskočilo, Prorok, Hrđa i kost) ostvarenje je u kojem autor vrlo vješto i prilično inventivno meandrira među žanrovima. Sam Audiard film je nazvao „ljubavnom pričom u kojoj likovi nikad ne vode ljubav”, a riječ je o djelu u kojem autor soundtrack dvostrukog oskarovca i svog stalnog suradnika Alexandrea Desplata (Syriana, Kraljica, Philomena, Male žene) umješno koristi za uvlačenje gledatelja u fragilni svijet protagonistice. No ona nije stereotipno pozitivna hendikepirana osoba, već je riječ o ogorčenoj i zavidnoj ženi koja uživa u podmirivanju starih računa. Pohvaliti valja stilizirani vizualni prosede direktora fotografije Mathieua Vadepieda (Nedodirljivi Oliviera Nakachea i Érica Toledana), nenametljivo davanje posvete Hitchcockovu Prozoru u dvorište i Malleovu Liftu za gubilište, filmovima od kojih posuđuje određene narativne osobine, scenarij s dosta suspensea za koji je zaslužan i suscenarist Tonino Benacquista (Crna kutija Richarda Berryja, Malavita) te vrlo raspoložene i uvjerljive glumačke interpretacije Vincenta Cassela (Mržnja, Grimizne rijeke, Nepovratno, Crni labud) i Emmanuelle Devos (Kraljevi i kraljica, Coco prije Chanel).

boja, 115'