ULOGE:
Milena Dravić (Rajka),
Janez Vrhovec (Jan Rudinski),
Eva Ras,
Stojan 'Stole' Aranđelović,
Boris Dvornik

SCENARIJ:
Dušan Makavejev,
Raša Popov

FOTOGRAFIJA:
Aleksandar Petković

GLAZBA:
Petar Bergamo

MONTAŽA:
Ljubica Nesić,
Ivanka Vukasović

Sadržaj:

U dugom monologu stanoviti Roko Ćirković, čovjek predstavljen kao najmlađi hipnotizer na Balkanu, pripovijeda o ulozi koju bacanje uroka ima u životima građana Jugoslavije. Neki ljudi uroke bacaju tako što dlaku tri put vežu u čvor i stave je voljenoj pod jastuk, drugi kuhaju krila šišmiša a neki kleče pred samostanima i oštećuju freske. Sve se to događa dok na drugom kraju svijeta ljudi putuju na Mjesec. Nakon toga upoznajemo sredovječnog inženjera Jana Rudinskog koji u mali rudarski i industrijski grad stiže da bi radio na montaži strojeva. Nakon što upozna privlačnu mladu frizerku Rajku, u čijoj kući odsjedne po dolasku u grad, Jan će s njom započeti vezu koja će se početi komplicirati kad Rajka upozna naočitog mladog vozača kamiona te kad se u sve uplete i jedan putujući cirkus.

Za ulogu u debitantskom dugometražnom igranom filmu Dušana Makavejeva, djelu koje je praktički označilo početak „crnog talasa” i koje predstavlja jedno od njegovih ključnih ostvarenja, sjajni Janez Vrhovec osvojio je Srebrnu arenu, a film je s uspjehom prikazan na najvažnijem južnoameričkom festivalu u Mar del Plati te na festivalu u Chicagu. Posrijedi je naslov u kojem je Makavejev naznačio temeljne osobine svog autorskog rukopisa i poetike, koje će u kasnijim projektima dodatno elaborirati i radikalizirati, od naturalističkog pristupa i ironijskog odmaka preko nizanja bizarnih detalja i kreiranja specifičnog hibrida dokumentarnog i igranog, do provokativne seksualnosti i političkih komentara. Film kojeg je kritičar Vincent Canby u The New York Timesu 1974. godine nazvao „najoriginalnijim, najinteligentnijim, najduhovitijim i najznačajnijim filmom koji je pogledao te godine”, kao i „najsofisticiranijim i najkompleksnijim filmskim ostvarenjem iz jedne komunističke zemlje” nosi jasnu poruku o dominaciji biologije nad bilo kojom ideologijom, pa i onom komunističkom koja je deklarativno težila stvaranju boljeg čovjeka i svijeta.

c/b, 81’