ULOGE:
Frank Sinatra (Frankie Machine),
Eleanor Parker (Zosh Machine),
Kim Novak (Molly),
Arnold Stang (Sparrow),
Darren McGavin (Louie)

SCENARIJ:
Walter Newman,
Lewis Meltzer (prema romanu Nelsona Algrena)

FOTOGRAFIJA:
Sam Leavitt

GLAZBA:
Elmer Bernstein

MONTAŽA:
Louis R. Loeffler

Sadržaj:

Djelitelj karata u ilegalnim kockarnicama, Frankie Machine pušten je iz zatvora gdje se riješio ovisnosti o drogi. Vraća se u svoj kvart u Chicagu i supruzi Zosh koja je navodno vezana za kolica poslije prometne nesreće koju je on skrivio vozeći u pijanom stanju. Zapravo, Zosh se potpuno oporavila, no skriva to i pred Frankiejem se pravi da i dalje ne može hodati, kako bi ga grižnja savjesti spriječila da je napusti. On je inače bubnjar uvjeren da može svirati u velikim sastavima, a u potrazi za angažmanom nabasa na svoju nekadašnju ljubav Molly. Molly radi kao hostesa u striptiz baru i živi u stanu ispod Frankiejeva i Zoshina, te za razliku od Zosh koja ga obeshrabruje, potiče Frankieja u ambiciji da postane relevantan bubnjar. No Frankie će se uskoro opet naći u nevolji i pod pritiskom, što će ga dovesti u iskušenje da ponovo konzumira drogu…

Čovjek sa zlatnom rukom adaptacija je istoimenog kontroverznog romana Nelsona Algrena iz 1949., prvog dobitnika 1950. obnovljene National Book Award, jedne od najuglednijih književnih nagrada u Americi. Algrenov roman i opus u cjelini bio je kuđen i hvaljen zbog bespoštednog prikaza svijeta pijanaca, svodnika, prostitutki, čudaka, narkomana, korumpiranih političara, kvartovskih bandi. Kao takav bio je izazovan za Otta Premingera, režisera i producenta sklonog tabuiziranim temama, a ovdje se radilo o narkotičkoj ovisnosti što je u ono vrijeme spadalo u prešućivanu motiviku. Nije stoga čudno da je film bio ublažen u odnosu na roman i da je mračan romaneskni kraj posve promijenjen, ali svejedno ostaje činjenica da je Čovjek sa zlatnom rukom prvi hollywoodski film koji se otvoreno bavio ovisnošću o drogi. Za razliku od romana gdje je droga imenovana (riječ je bila o morfiju), u filmu nije identificirana, ali je snažna sugestija da se radi o heroinu. Algren je inače pozvan u Hollywood da sam napiše scenarij, ali je od prvog trena loše komunicirao s Premingerom te je brzo zamijenjen uglednim Walterom Newmanom (As u rukavu, Zločin i kazna, Cat Ballou), a na scenariju su surađivali i Lewis Meltzer te, nepotpisano, slavni Ben Hecht (Podzemlje, Lice s ožiljkom, Ozloglašena). Zanimljivo je da je scenarij istovremeno došao u ruke Franku Sinatri i Marlonu Brandu, a Sinatra, koji još nije mogao prežaliti što je glavna uloga u velikom uspjehu Na dokovima New Yorka Elije Kazana pripala Brandu a ne njemu, učinio je sve da se to ne ponovi, pa je tako boravio u ustanovi za narko-ovisnike i naučio svirati bubnjeve, što se naposljetku isplatilo jer je izbor pao na njega. Pokazalo se opravdano – dobio je oscarovsku nominaciju za glavnog glumca, a film je još bio nominiran i za crno-bijelu scenografiju te muziku (Elmer Bernstein). Čovjek sa zlatnom rukom susreo s velikom naklonošću publike i kritike, a potonja ga je doživjela kao fascinantno, znalački producirano i režirano ostvarenje s izuzetno uvjerljivom glumačkom izvedbom Franka Sintare. Prošle je, 2020. godine film uvršten u američki Nacionalni filmski registar kao posebno značajno djelo.

c/b, 119'