ULOGE:
Maria Alexandra Lungu (Gelsomina),
Sam Louwyck (Wolfgang),
Alba Rohrwacher (Angelica),
Monica Bellucci (Milly),
André Hennicke (Adrian),
Sabine Timoteo (Coco)

SCENARIJ:
Alice Rohrwacher

FOTOGRAFIJA:
Hélène Louvart

GLAZBA:
Piero Crucitti

MONTAŽA:
Marco Spoletini

Sadržaj:

Provincijsko obalno selo u Liguriji, regiji na sjeverozapadu Italije. Obitelj njemačkih i talijanskih korijena 12-godišnje Gelsomine prilično je neobična. Ona je najstarija od četiriju kćeri i na pragu je puberteta, a u njezinom domu i na imanju govori se kombinacijom talijanskog, francuskog i njemačkog jezika. Gelsominin otac Wolfgang patrijarhalni je tip koji se okrutno odnosi prema ostalim članovima obitelji, a život na imanju organizirao je s osloncem na tradicionalnu poljoprivredu i u skladu s prirodom, pa obiteljska svakodnevica nalikuje na onu u kakvoj ekološko-poljoprivrednoj komuni. Majci Angelici sve to prilično ide na živce, no trudi se stoički podnositi suprugove hirove i takav život. Pored Gelsomine tu su njezine tri mlađe sestre predvođene lijenom Marinellom, koja uglavnom uspješno izbjegava bilo kakav rad na imanju, te nezadovoljna i pasivna radnica Coco. Odnosi među svima njima dodatno će se zakomplicirati kad u komunu stigne njemački dječak Martin, maloljetni delinkvent koji će na imanju boraviti u sklopu rehabilitacije i za skrb o kojem će Wolfgangu biti plaćeno. Tim novcem Wolfgang planira osuvremeniti proizvodnju na farmi i tako se prilagoditi novim europskim normama koje mora poštovati, iako do njih nimalo ne drži. A kao svojevrsna glava obitelji koja brine o svemu, Gelsomina želi iskoristiti dolazak TV-ekipe u njihov kraj. Oni će snimati natjecanje lokalnih farmi na temu običaja iz doba drevnih Etruščana, a bit će nagrađeni proizvođači najboljih i najtradicionalnijih proizvoda, pa Gelsomina kani prijaviti med koji proizvodi njezina obitelj.

Godine 2014. na festivalu u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija, iste godine prikazana i u konkurenciji Vukovar Film Festivala, te sljedeće godine nominirana za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u kategoriji najbolje produkcije, izuzetno uspjela drama scenaristice i redateljice Alice Rohrwacher njezin je drugi dugometražni igrani film. Riječ je o ostvarenju u kojem je autorica ostala dosljedna izvedbenom prosedeu definiranom u svom igranom prvijencu Nebesko tijelo, odnosno kombiniranju autobiografskih detalja, socijalnorealističnog pristupa koji podsjeća na onaj u filmovima braće Dardenne te svojevrsnog ´ženskog pisma´ s naglašenom poetizacijom svakodnevice. Čuda nude još jednu priču o odrastanju, no na ponešto osebujniji način i izvan standardnih okvira, sa sporijom naracijom i razvedenijom dramaturgijom te s razmjerno dojmljivom atmosferičnošću i davanjem prednosti stanjima, a ne zbivanjima. Autoričin forte su emocije i stanja mlade protagonistice i onih oko nje, a njezin stil je diskretan, liričan i suptilan. Ujedno je i nostalgičan, pri čemu kolorit kojim dominiraju ljetne boje, baš kao i pomalo maglovita odnosno snolika fotografija Hélène Louvart, koja se osobito istakla radom na dokumentarcu Pina Wima Wendersa te na filmovima Nikad rijetko ponekad uvijek Elize Hittman i Mračna kći Maggie Gyllenhaal, a surađivala je i na Murini Antonete Alamat Kusijanović, sjajno podcrtavaju nostalgičnost i sjećanja na djetinjstvo. Sve glumačke interpretacije su izuzetno uvjerljive, a osobito se izdvaja debitantica Maria Alexandra Lungu u ulozi Gelsomine, koju tumači s mnogo nijansi i uz izvrsno dočaravanje s jedne strane nesigurne adolescentice, a s druge senzibilne cure koja doživljava prvu ljubav i mašta o mogućoj televizijskoj slavi.

boja, 110'