ULOGE:
Karidja Touré (Marieme/Vic),
Assa Sylla (Lady/Sophie),
Lindsay Karamoh (Adiatou),
Mariétou Touré (Fily),
Idrissa Diabaté (Ismaël),
Simina Soumare (Bébé)

SCENARIJ:
Céline Sciamma

FOTOGRAFIJA:
Crystel Fournier

GLAZBA:
Jean-Baptiste de Laubier

MONTAŽA:
Julien Lacheray

Sadržaj:

Mlada Marieme 16-godišnja je Francuskinja afričkih korijena, sramežljiva djevojka iz siromašnog pariškog predgrađa koja je zbog slabih ocjena prisiljena prekinuti dotadašnje obrazovanje te se prebaciti u strukovnu školu gdje bi trebala izučiti neki zanat. U prilog njezinu školovanju i mogućoj boljoj budućnosti ne govori ni obiteljska situacija, jer zbog duga radnog vremena Mariemine majke o njihovoj obitelji i domu praktički skrbi njezin agresivni stariji brat Djibril. Na dan kad dozna da se mora prebaciti u strukovnu školu, Marieme će upoznati tri vršnjakinje predvođene odlučnom djevojkom nadimka Lady. Kad joj ona i njezine sljedbenice Fily i Adiatou predlože da im se na jedan dan pridruži u zabavi u centru grada, Marieme će isprva odbiti jer joj se baš i ne sviđa što djevojke nose kožne jakne i zlatni nakit te što imaju ravnu kosu. Ali kad vidi da im prilazi skupina mladića među kojima je i naočiti Ismaël, prijatelj njezina brata u kojeg je zaljubljena, Marieme im se ipak pridruži. Ubrzo će shvatiti da se cure međusobno svađaju pa i sukobljavaju te da potkradaju jedna drugu, ali i da se u suštini vole i podržavaju. Dok se bude zbližavala s djevojkama, Marieme će se početi odijevati i ponašati poput njih. No zbivanja će krenuti nepredvidivim tijekom kad četiri djevojke počnu krasti haljine i vrednije stvari, kad se počnu opijati i drogirati te kad Lady organizira tučnjavu s djevojkama iz suparničke skupine.

Godine 2014. prikazana na festivalu u Cannesu, iste godine nagrađena na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastiánu i na festivalu u Stockholmu, te sljedeće 2015. nominirana za uglednu francusku filmsku nagradu César u četiri kategorije, uključujući najvažniju za najbolj/eg/u redatelj/a/icu i za najperspektivniju glumicu, egzistencijalna socijalna drama scenaristice i redateljice Céline Sciamma zaključno je poglavlje njezine neformalne trilogije o odrastanju koju zaokružuju naslovi Vodeni ljiljani i Dečka. Redateljica se i u ovom filmu bavi mladim ženama i ženskom perspektivom, zbog čega se često proglašava pionirkom novog načina prikazivanja žena na filmu, čemu dakako valja pridodati bavljenje tematikom rodnih identiteta i ravnopravnosti kao i seksualnih opredjeljenja, također obveznih obilježja njezina autorskog rukopisa. Filmašica koja se u svojim ostvarenjima bavi i motivom ograničenih muških perspektiva kao svoje najveće uzore navodi redatelja Davida Lyncha i književnicu Virginiju Woolf, dok scenaristicu, redateljicu i povremenu glumicu Chantal Akerman izdvaja kao jednu od najvažnijih filmskih autorica uopće. I film Cure, kao i preostala dva naslova iz trilogije o odrastanju, obilježava sjajno kreiranje slikovitih i slojevitih portreta mladih djevojaka čiji se identiteti u svim segmentima tek izgrađuju, pri čemu kao vrline izvedbenog prosedea valja izdvojiti i odličan rad s mladim glumcima, sugestivnu režiju, promišljene pokrete kamere i kompozicije kadrova, fokusiranje na motive ljubavi, zajedništva i prijateljstva, kao i na ljudsko tijelo i dodire, efektan meditativan ton te apostrofiranje emotivnosti i intuitivnosti mladih u svijetu u kojem izostaje predočavanje intelektualnih stavova odraslih. Kloneći se patroniziranja mladih, Céline Sciamma gledateljima prikazuje samosvjesnu žensku snagu koja se suprotstavlja patrijarhatu. U tom smislu film izvrsno funkcionira kao vrlo energična feministička posveta ženskoj pobuni koja afirmira adolescentsku neukrotivost i drskost.

boja, 113'