ULOGE:
Rufus Sewell (John Murdoch),
William Hurt (inspektor Frank Bumstead),
Kiefer Sutherland (dr. Daniel Schreber),
Jennifer Connelly (Emma Murdoch),
Richard O'Brien

SCENARIJ:
Alex Proyas,
Lem Dobbs,
David S. Goyer

FOTOGRAFIJA:
Dariusz Wolski

GLAZBA:
Trevor Jones

MONTAŽA:
Dov Hoenig

Sadržaj:

U zagonetnom bezimenom gradu u kojem traje vječna noć, mladi John Murdoch razodjeven se budi u kadi punoj vode u nepoznatom hotelu, sa sviješću da pati od potpune amnezije. Osim što se ne sjeća svog imena, John se ne uspijeva sjetiti ni kako je dospio u kadu, a osobito ne otkud na podu pored kade mrtva djevojka. Da sve bude gore, za njega se izgleda zanimaju neki neobični ljudi odjeveni u crne mantile i s crnim šeširima, koji posjeduju sposobnost lebdenja i koji se k tome i glasaju na vrlo čudan način. Nakon što ubrzo bude optužen za okrutna ubojstva više prostitutki, za što je siguran da nije kriv, John će pokušati sve da bi složio djeliće svog sjećanja. A čini se da grad iz kojeg kao da se ne može izići nadziru sjenolika bića zvana Stranci, koja imaju moć da za sve stanovnike grada zaustave protjecanje vremena. Štoviše, oni posjeduju moć i da snagom volje fizički mijenjaju stvari, u tolikoj mjeri da mogu stvarati čitave nove zgrade, pa i kvartove. No upravo John posjeduje nešto zbog čega ga Stranci žele pronaći po svaku cijenu.

Fantastični noirovski triler autora priče i redatelja Alexa Proyasa, koji se sredinom 90-ih afirmirao također izuzetno uspjelom i kultnom fantastičnom akcijskom dramom Vrana, sjajan je primjer neonoira koji funkcionira kao iznimno skladan amalgam različitih filmskih, književnih i pop-kulturnih utjecaja općenito. Scenarij koji potpisuju Lem Dobbs (Kafka i Osveta Stevena Soderbergha) i David S. Goyer (trilogija Blade, Vitez tame i Vitez tame: Povratak) možda ponajviše duguje prozi Philipa K. Dicka, književnika koji je u stvaranju svojih djela bio nadahnut paranoičnim vizijama Franza Kafke, djelima čiji protagonisti nikad nisu sigurni jesu li njihove egzistencije i ono što ih okružuje uistinu stvarni, ili su tek plod njihovih vlastitih ili pak tuđih maštanja i spletki. No utjecaji tu svakako ne staju, jer dok se u Proyasovu evociranju film noira mogu detektirati uplivi ponajprije glasovita Hustonova Malteškog sokola, ali i još niza motiva iz ostalih predstavnika tog američkog podžanra, na razini utjecaja manje ili više klasičnih filmskih remek-djela raspon se kreće od Metropolisa Fritza Langa i šire ostvarenja njemačkog ekspresionizma, preko antologijskog Solarisa Andreja Tarkovskog i kultnog Brazila Terryja Gilliama, do Scottova Blade Runnera i Verhoevenova Totalnog opoziva. Od svakog od njih autori filma ponešto baštine, bilo maestralno varirane egzistencijalne i noirovske motive, bilo dojmljiv futuristički dizajn i ekspresivnu scenografiju, bilo iznimno efektnu kostimografiju zbog koje je teško konkretnije odrediti vrijeme zbivanja, pa se ono može protezati od 40-ih godina prošlog stoljeća do bliske budućnosti. Proyasova režija je izrazito sugestivna i promišljena, cjelina imponira i maestralno kreiranom mračnom ugođajnošću i gradiranjem ozračja tjeskobe i bezizlaznosti, a izuzetno pozitivnim dojmovima pridonose i odlični glumci u postavi predvođenoj Rufusom Sewellom, koji je ovdje ostvario najbolju ulogu dosadašnje karijere, i Jennifer Connelly koja je savršena kao arhetipska kobna ljepotica iz noirovskih klasika 40-ih.

boja, 111