ULOGE:
Tamasaburo Bando,
Go Kato,
Tsutomu Yamazaki

SCENARIJ:
Haruhiko Mimura,
Tsutomu Tamura

FOTOGRAFIJA:
Masao Kosugi,
Noritaka Sakamoto

GLAZBA:
Isao Tomita

MONTAŽA:
Zen Ikeda,
Noritaka Sakamoto

Sadržaj:

Japan 1930-ih. Lutajući prirodom učitelj Gakuen Yamasawa stiže u selo koja pati od ozbiljne suše. Tamo otkriva svog davno izgubljenog prijatelja Akiru, oženjenog za navodu čarobnicu Yuri čija je sudbina povezana sa zvonom koje mora zvoniti svakog dana kako bi smirilo zmajskog boga iz obližnjeg jezera. U suprotnom, apokaliptična poplava obrušit će se na cijelu regiju i potopiti je. Očajni zbog suše, doslovno žedni vode, seljani planiraju žrtvovati Yuri zmaju…
 

Demonsko jezero adaptacija je istoimena kazališnog komada Izumija Kyoka iz 1913., komada koji je 1978. s velikim uspjehom igran u Japanu. Stoga se odmah javila ideja za filmsku verziju, a glavna je uloga dodijeljena svjetski poznatom onagata glumcu (onagata glumci specijalizirani su za uloge žena) Tamasaburou Bandou, koji je utjelovio oba glavna ženska lika – Yuri i princezu Shirayuki. Bila je to njegova prva filmska uloga i posve nenaviknut na izražajna sredstva filma, osobito na krupni plan, često je tražio ponavljanje snimanja kadrova, posebno onih u krupnom planu jer nije bio zadovoljan izgledom svog lica u njima.

Bando je lik princeze glumio teatralno, a Yuki prirodno, sukladno realističnosti odnosno naturalističnosti filma kao medija, a može se dodati da se time sugerira kako su to dva lica suštinski istog lika (tim prije jer ih igra isti glumac), odnosno kako je riječ o različitim licima dvaju medija koji možda ipak imaju nešto bitno zajedničko - sceničnost. Kako je Demonsko jezero bazirano na predstavi kabuko teatra, slijedilo je pravila te vrste kazališta, ali ne u potpunosti – film naime sadrži i zagrljaj te poljubac vjenčanog para, što je u suprotnosti s kabuki tradicijom.

Režiser Masahiro Shinoda izjavio je da je u središtu njegova interesa bila priroda i njezina degradacija (od strane čovjeka). Da je doista bilo tako sugerira i činjenica da su svi prirodni elementi, uključujući ženske grudi, snimani u krupnom planu. Kritika je beziznimno hvalila Bandoov glumački nastup, a neki američki kritičari priznali su da nisu bili svjesni da glavne ženske likove tumači muškarac.

Godine 2021. izvedena je restauracija filma u 4K rezoluciji pod supervizijom Shinode i Bandoa te prikazana na festivalu u Cannesu, a godinu kasnije u newyorškoj MoMA-i. Zagrebačka projekcija u KIC-u prilika je da i hrvatski gledatelji pogledaju ovaj osebujan film u najvišoj tehničkoj kvaliteti.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 26. 04. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

boja, 124'