ULOGE:
Tibor Molnár (Széles István),
Gyöngyi Bürös (Juli),
János Koltai (Fülöp Bánó),
János Rajz (Balogh),
János Görbe (Bócza József)

SCENARIJ:
Sándor Csoóri,
Imre Gyöngyössy,
Ferenc Kósa

FOTOGRAFIJA:
Sándor Sára

GLAZBA:
András Szöllösy

MONTAŽA:
Ferencné Szécsényi

Sadržaj:

Mađarska provincija tijekom druge polovine 60-ih godina prošlog stoljeća. Seljak István Széles u društvu svog sina, koji se nedavno iz grada vratio na obiteljsko imanje, pripovijeda o svojoj i prošlosti svog mjesta u protekla tri desetljeća. Nakon što je 30-ih godina radio kao najamni radnik na imanju bogatog zemljoposjednika, István se i nakon Drugog svjetskog rata suočio s brojnim nedaćama. Godine 1945. u raspodjeli zemljišnih posjeda i on je došao do svog dijela zemlje, a tada je započelo i njegovo rivalstvo pa i neprijateljstvo s Fülöpom Bánóom, komunistom i Istvánovim vršnjakom. Kao konzervativan i apolitičan seljak István se ubrzo sukobio s Bánóom, koji se posvetio problemima zajednice, a njihov sukob izrodio se iz prvotne svađe, da bi István naposljetku bio osuđen na prisilni rad. Nakon što je naposljetku oslobođen u revoluciji 1956. godine, István je spletom okolnosti Bánóu spasio život, a tada se u njemu nešto promijenilo. Za razliku od Istvána, njegov sin student kao moderan mladić drugačije gleda na stvari, i ono o čemu otac pripovijeda njemu predstavlja prošlost i povijest, dok on gleda u budućnost.

Drama za režiju koje je Ferenc Kósa (Presuda, Snijeg), koji supotpisuje i scenarij filma, 1967. godine nagrađen na festivalu u Cannesu, na širem planu bavi se zbivanjima u Mađarskoj tijekom trideset godina, od razdoblja Horthyjeve diktature preko Drugog svjetskog rata i poslijeratne kolektivizacije do antisovjetskog ustanka 1956. godine. Upravo zbog posljednjeg segmenta, odnosno zbog tematiziranja revolucije 1956. godine, komunističke vlasti tadašnje Mađarske na nekoliko su godina zabranile prikazivanje filma. Riječ je o najpoznatijem i najuspjelijem ostvarenju filmaša koji je bio suscenarist u mnogim svojim filmovima, najčešće u paru s uglednim prozaikom i pjesnikom Sándorom Csóorijem (Deseta večer, Kiša puna mulja, More i orahov list), autora posvećenog motivima smrti i prolaznosti te sudbine umjetnika i naroda, koji je suautor i predloška za ovaj film. Treći stalni Kósin suradnik bio je snimatelj Sándor Sára (Otac, Ulica vatrogasaca br. 25, Budimpeštanske priče Istvána Szabóa), jedan od osnivača glasovitog Balász Béla Stúdiá koji je također spadao u jezgru moderne mađarske kinematografije iz druge polovine 20. stoljeća. Film Deset tisuća sunaca sugestivno je režirano, odlično glumljeno i u cjelini impresivno djelo koje stilom podsjeća na filmove Aleksandra Dovženka, te koje nose odlične interpretacije Tibora Mólnara (Golaći i Zvijezde i vojnici Miklósa Jancsóa) i Jánosa Koltaija (Crveni psalam te Muk i krik Miklósa Jancsóa).

c/b, 110'