ULOGE:
Alma Prica (Diana Budisavljević),
Igor Samobor (Julije Budisavljević),
Ermin Bravo (Kamilo Bresler),
Areta Ćurković (Dragica Habazin),
Mirjana Karanović (Mira Kušević) Vilim Matula (narednik Hecker),
Krešimir Mikić (gdin. Stein),
Livio Badurina (Alojzije Stepinac),
Biserka Ipša (gđa. Džakula)

SCENARIJ:
Dana Budisavljević,
Jelena Paljan (prema dnevniku Diane Budisavljević)

FOTOGRAFIJA:
Jasenko Rasol

GLAZBA:
Alen Sinkauz,
Nenad Sinkauz

MONTAŽA:
Marko Ferović

Sadržaj:

Dok sa suprugom Julijem, uglednim liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom u prvim mjesecima Drugog svjetskog rata živi svakodnevicom zagrebačke visoke građanske klase, život sredovječne Diane Budisavljević u jesen 1941. poremetit će saznanje da i u Hrvatskoj već postoje koncentracijski logori u koje se deportiraju Židovke i Srpkinje s djecom. Zatočeni u logorima umiru od gladi i bolesti, a dok o Židovima skrbi zagrebačka Židovska općina predvođena gospodinom Steinom, o zatočenim Srbima se nitko organizirano ne brine. Želeći pomoći u logore smještenim Srpkinjama i srpskoj djeci čiji su roditelji većinom pobijeni na Kozari, Diana Budisavljević odluči iskoristiti svoje austrijsko podrijetlo te za spas barem djece apelirati na vlast, Katoličku crkvu i Crveni križ. No kad shvati da nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost, Diana će s nekoliko prijatelja u svom stanu početi prikupljati pomoć i organizirati akcije za spas djece iz logora.

Dugometražni igrani prvijenac nagrađivane dokumentaristice (Sve 5!, Nije ti život pjesma Havaja) i producentice (igrani kratkiš Onda vidim Tanju Juraja Lerotića, doks Zemlja znanja Saše Bana) Dane Budisavljević apsolutni je pobjednik 66. Pulskog filmskog festivala. Ostvarenje u Vespazijanovoj Areni ovjenčano Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za režiju, glazbu (Alen i Nenad Sinkauz) i montažu (Marko Ferković), nagradom publike Zlatna vrata Pule te nagradom Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film dobilo je vrlo visoku ocjenu publike (4,9) te je nakon projekcije ispraćeno ovacijama u trajanju od osam minuta. Rad na filmu temeljenom na istoimenim dnevničkim zapisima protagonistice, koji su kao zajednički projekt Hrvatskog državnog arhiva i Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac objavljeni 2003. godine, trajao je punih devet godina, a riječ je o križancu igranog i dokumentarnog filma u koji su umetnuti arhivski snimci s materijalom nastalim tijekom ljeta 1942. godine. Autorica je arhivske materijale znalački i s mjerom umetnula u vješto složenu cjelinu u kojoj Dianu Budisavljević u igranim segmentima odlično interpretira Alma Prica, zahvaljujući čijoj glumi bivaju prevladani nedostaci u karakternom profiliranju lika. Posrijedi je vizualno dojmljiva, sjajno crno-bijelom fotografijom Jasenka Rasola snimljena, atmosferična, dramaturški i narativno iznimno skladno komponirana, efektno stilizirana te na neočekivanim mjestima, odnosno u dokumentarnim segmentima, prilično poetična cjelina u kojoj se igrani i dokumentarni dijelovi te arhivski zapisi skladno prepleću i tvore jedinstveno i kompaktno filmsko tkivo.

c/b, 88'