Dok sa suprugom Julijem, uglednim liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom u prvim mjesecima Drugog svjetskog rata živi svakodnevicom zagrebačke visoke građanske klase, život sredovječne Diane Budisavljević u jesen 1941. poremetit će saznanje da i u Hrvatskoj već postoje koncentracijski logori u koje se deportiraju Židovke i Srpkinje s djecom. Zatočeni u logorima umiru od gladi i bolesti, a dok o Židovima skrbi zagrebačka Židovska općina predvođena gospodinom Steinom, o zatočenim Srbima se nitko organizirano ne brine. Želeći pomoći u logore smještenim Srpkinjama i srpskoj djeci čiji su roditelji većinom pobijeni na Kozari, Diana Budisavljević odluči iskoristiti svoje austrijsko podrijetlo te za spas barem djece apelirati na vlast, Katoličku crkvu i Crveni križ. No kad shvati da nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost, Diana će s nekoliko prijatelja u svom stanu početi prikupljati pomoć i organizirati akcije za spas djece iz logora.

Dugometražni igrani prvijenac nagrađivane dokumentaristice (Sve 5!, Nije ti život pjesma Havaja) i producentice (igrani kratkiš Onda vidim Tanju Juraja Lerotića, doks Zemlja znanja Saše Bana) Dane Budisavljević apsolutni je pobjednik 66. Pulskog filmskog festivala. Ostvarenje u Vespazijanovoj Areni ovjenčano Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za režiju, glazbu (Alen i Nenad Sinkauz) i montažu (Marko Ferković), nagradom publike Zlatna vrata Pule te nagradom Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film dobilo je vrlo visoku ocjenu publike (4,9) te je nakon projekcije ispraćeno ovacijama u trajanju od osam minuta. Rad na filmu temeljenom na istoimenim dnevničkim zapisima protagonistice, koji su kao zajednički projekt Hrvatskog državnog arhiva i Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac objavljeni 2003. godine, trajao je punih devet godina, a riječ je o križancu igranog i dokumentarnog filma u koji su umetnuti arhivski snimci s materijalom nastalim tijekom ljeta 1942. godine. Autorica je arhivske materijale znalački i s mjerom umetnula u vješto složenu cjelinu u kojoj Dianu Budisavljević u igranim segmentima odlično interpretira Alma Prica, zahvaljujući čijoj glumi bivaju prevladani nedostaci u karakternom profiliranju lika. Posrijedi je vizualno dojmljiva, sjajno crno-bijelom fotografijom Jasenka Rasola snimljena, atmosferična, dramaturški i narativno iznimno skladno komponirana, efektno stilizirana te na neočekivanim mjestima, odnosno u dokumentarnim segmentima, prilično poetična cjelina u kojoj se igrani i dokumentarni dijelovi te arhivski zapisi skladno prepleću i tvore jedinstveno i kompaktno filmsko tkivo.