ULOGE:
Richard Carlson (John Putnam),
Barbara Rush (Ellen Fields),
Charles Drake (šerif Matt Warren),
Joe Sawyer (Frank Daylon),
Russell Johnson (George),
Kathleen Hughes (Jane)

SCENARIJ:
Harry Essex (prema priči Raya Bradburya)

FOTOGRAFIJA:
Clifford Stine

GLAZBA:
Irving Gertz,
Henry Mancini,
Herman Stein

MONTAŽA:
Paul Weatherwax

Sadržaj:

Nakon što isprati pad meteora u pustinji nedaleko njegova doma u Arizoni, amaterski astronom John Putnam u pratnji svoje djevojke, učiteljice Ellen, požuri na mjesto pada gdje pronađe divovsku geodetsku strukturu i stvorenje nalik na amebu. Netom prije njegova dolaska stvorenje je srušilo stijenu i tako zakopalo izvanzemaljsku letjelicu kojom je stiglo na Zemlju, a kad John ono što je vidio pokuša opisati lokalnim vlastima, nitko mu od njih ne povjeruje. Kad se uskoro zatekne na autoputu, John će u društvu dvojice montera telefonskih kablova svjedočiti letu izvanzemaljske letjelice. A kad pokuša stupiti u kontakt s monterima, shvatit će da je jedan hladan i posve bezosjećajan te da je drugi identična kopija onog prvog. Zaključivši da su izvanzemaljci napravili repliku pravog montera, John će uskoro shvatiti da su slične replike napravljene i od mještana obližnjeg gradića. Sve će se dodatno zakomplicirati kad izvanzemaljci otmu Ellen te kad ga njezinim životom ucijene da im dade 24 sata za popravak oštećene letjelice i odlazak sa Zemlje.

Godine 1954. nominiran za Zlatni globus u kategoriji najperspektivnije nove glumice (Barbara Rush iz Sudara svjetova Rudolpha Matéa, Sirkove Veličanstvene opsesije i Hombrea Martina Ritta), fantastični horor redatelja Jacka Arnolda (Tarantula, Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje) ekranizacija je priče Meteor Rayja Bradburyja (Fahrenheit 451, Marsovske kronike). Još jedan od klasičnih naslova iz zlatnog razdoblja žanra 50-ih godina prošlog stoljeća snimljen je 1953. godine, kad i niz tematski srodnih filmova o izvanzemaljskoj invaziji – Napadači s Marsa Williama Camerona Menziesa, Rat svjetova Byrona Haskina, Čudovište iz dubine Eugènea Louriéja, ostvarenja koja su spretno i efektno eksploatirala hladnoratovsku paranoju. Nju ovaj film nadograđuje motivom izvanzemaljaca kao kradljivaca tijela, motivom koji će najuspjelije biti obrađen tri godine kasnije u remek-djelu Invazija tjelokradica Dona Siegela. No za razliku od tih filmova, Arnoldov je jedini u kojem su izvanzemaljci uglavnom neagresivna bića, odnosno postaju agresivnima tek kad se osjete ugroženima. Prvi film s adaptacijom neke priče Rayja Bradburyja, koji je napisao i prvu verziju scenarija koju je naknadno izmijenio Harry Essex (Priča iz Las Vegasa Roberta Stevensona, Kansas City povjerljivo Phila Karlsona), predstavljao je i žanrovski debi redatelja Jacka Arnolda, koji će pod producentskom paskom Georgea Pala u kasnijim projektima na određeni način poetizirati žanr, dijelom i vještim korištenjem krajobraza kao metafore.

c/b, 81'