ULOGE:
Peter Sellers,
George C. Scott,
Sterling Hayden,
Keenan Wynn,
Slim Pickens,
James Earl Jones

SCENARIJ:
Stanley Kubrick,
Terry Southern,
Peter George (na temelju novele Red Alert Petera Georgea)

FOTOGRAFIJA:
Gilbert Taylor

GLAZBA:
Laurie Johnson

MONTAŽA:
Anthony Harvey

Sadržaj:

Paranoični brigadni general Jack D. Ripper iz zračne baze Burpelson, vjerujući da je fluorizacija američke vodoopskrbe sovjetska zavjera za trovanje američkog stanovništva, namjerava izvesti nuklearni napad na Sovjetski Savez bez znanja svojih nadređenih, uključujući čelnika Združenih načelnika stožera, generala Bucka Turgidsona, i samog predsjednika Sjedinjenih Država, Merkina Muffleyja. General Ripper jedini zna šifru za opoziv bombardera B-52 koji nose nuklearne projektile, ali isključio je komunikaciju u bazi i izvan nje kako nitko ne bi mogao omesti napad. Međutim Ripperov izvršni časnik, kapetan Kraljevskih zračnih snaga (RAF-a) Lionel Mandrake, na razmjeni iz Velike Britanije, vjeruje da zna šifre za opoziv, no ne može doprijeti do vanjskog svijeta izvan baze. U međuvremenu, u ratnoj sobi Pentagona, ključne osobe, uključujući predsjednika Muffleyja, generala Turgidsona i nuklearnog znanstvenika i savjetnika, bivšeg nacista po imenu dr. Strangelove, raspravljaju o mjerama za zaustavljanje napada ili ublažavanje njegovog razbuktavanja u sveopći nuklearni rat sa Sovjetima. Protiv Turgidsonove želje, Muffley dovodi sovjetskog veleposlanika Alexija de Sadeskyja u ratnu sobu i poziva njegovog šefa, sovjetskog premijera Dimitrija Kisova, na vruću liniju da ga obavijesti o tome što se događa. Amerikanci u ratnoj sobi zaprepašteni su saznanjem da Sovjeti imaju još nenajavljeni uređaj Sudnjeg dana koji će detonirati ako bude pogođena neka od njihovih ključnih meta…

Nakon kontroverzi izazvanih prethodnim filmom Lolita i njegovom hebefilskom tematikom, Stanley Kubrick odlučio je da mu naredni projekt bude triler o hladnom ratu. Počeo je intenzivno istraživati hladnoratovsku tematiku, a među više od 50 knjiga koje je za tu svrhu pročitao bio je i roman Red Alert Petera Georgea, koji ga je oduševio. Otkupio je prava na ekranizaciju i počeo raditi na scenariju zajedno s autorom, namjeravajući slijediti ozbiljan ton predloška. Međutim tokom procesa shvatio je paradoksalnost odnosa dviju nuklearnih sila, SAD-a i SSSR-a, koje moraju po svaku cijenu održavati ravnotežu snaga, u čemu je vidio pravi potencijal za komediju, a ne dramu. Stoga se odlučio na promjenu žanra i kreiranje žestoke satire na hladnoratovsko balansiranje prijetnjom razornog nuklearnog rata. Hollywooska major kompanija Columbia odlučila je podržati projekt pod uvjetom da Peter Sellers odigra najmanje četiri uloge, jer su njezini čelnici smatrali da je znatan komercijalni uspjeh Lolite prije svega zasluga toga što se Sellersov lik Quiltyja u tom filmu pojavljivao u različitim prigodama s različitim identitetima. Sellers je naposljetku odigrao tri uloge – dr. Stranglovea, predsjednika Muffleya i kapetana Mandrakea, učinivši to maestralno, uglavnom improvizirajući tekst, uključujući i slavnu lajnu iz posljednje scene „Mein Führer! I can walk!“. Te uloge idu u red ključnih za njegovu reputaciju jednog od najvećih komičara svih vremena, vjerojatno i najvećeg komičara zvučnofilmskog razdoblja. Kompanija je imala toliko povjerenje u Sellersa da je čak 55 posto budžeta filma otpalo na njegov honorar, a to povjerenje isplatilo se u svakom smislu. Iako Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti atomsku bombu (jedan od najduljih naslova u povijesti filma) satirizira obje strane u hladnom ratu, ipak je daleko veći naglasak na Amerikancima, u skladu s onom „prvo pometi vlastito dvorište“ - logika koje se rijetko tko drži, stoga i u tom smislu Kubrick zaslužuje veliko poštovanje. Bio je to drugi njegov radikalno antiratni film nakon Staza slave (doduše i prvijenac Strah i želja itekako se može tumačiti kao antiratni film), a promjena žanra iz dramatične ratno-sudske drame u anarhoidnu crnu komediju takav antiratni i antimilitaristički angažman samo je pojačala. Jedan od izvora komičnog je i imenovanje likova, pa je tako Jack D. Ripper direktna aluzija na dakako Jacka the Rippera iliti Jacka Rasparača odnosno Jacka Trbosjeka, Mandrake upućuje na istoimena stripovskog junaka mađioničara, a Alexi de Sadesky na markiza de Sadea. Dr. Strangelove nominiran je za Oscara u četiri od pet najvažnijih kategorija, za najbolji film, režiju, (adaptirani) scenarij i glavnu mušku ulogu (Sellers), no nije potvrdio ni jednu nominaciju. Godine 1988. uvršten je na 27. mjesto liste najboljih američkih filmova svih vremena Američkog filmskog instituta, a 2000. na treće mjesto najzabavnijih američkih filmova, dok se 1989. našao među prvih 25 filmova koje je Kongresna knjižnica uvrstila u svoj tada osnovani Nacionalni filmski registar gdje čuva djela od posebne vrijednosti.

c/b, 95'