ULOGE:
Gary Oldman (Drakula),
Winona Ryder (Mina Murray / Elisabeta),
Anthony Hopkins (profesor Abraham Van Helsing),
Keanu Reeves (Jonathan Harker),
Richard E. Grant (dr. Jack Seward),
Cary Elwes (Lord Arthur Holmwood)

SCENARIJ:
James V. Hart (prema romanu Brama Stokera)

FOTOGRAFIJA:
Michael Ballhaus

GLAZBA:
Wojciech Kilar

MONTAŽA:
Anne Goursaud,
Glen Scantlebury,
Nicholas C. Smith

Sadržaj:

Transilvanija 1462. Lokalni vladar Vlad Nabijač vraća se iz pohoda protiv Turaka i saznaje da se njegova voljena supruga Elisabeta ubila primivši lažnu vijest da je poginuo. Razbješnjeli Vlad skrnavi kapelu i odriče se boga, objavljujući da će ustati iz groba da bi osvetio Elisabetu poduprt svim silama mraka. Potom mačem probode kameno raspelo, pije krv koja iz njega procuri, proklinje svoju dušu i postaje vampir.

London, 1897. Mladi odvjetnik Jonathan Harker preuzima od svog poludjelog kolege transilvanijskog grofa Drakulu kao klijenta. Putuje potom u Transilvaniju kako bi se susreo s grofom te se dogovorio s njim u vezi njegovih akvizicija s nekretninama u Londonu. Kad Drakula ugleda fotografiju Jonathanove zaručnice Mine, zaključi da je ona Elisabetina inkarnacija. Smjesta krene na put za Englesku…

Dvije godine nakon zaključenja sage Kum trećim izdankom Kum 3, Francis Ford Coppola polučio je jedno od najuspješnijih ostvarenje svoje karijere, Drakulu - u svjetskim je kinima film zaradio 215 milijuna dolara, višestruko nadmašivši svoj budžet od 40 milijuna. Coppolina je ambicija bila da izvorniku, romanu Brama Stokera objavljenom 1897., prvi put da filmski dignitet koje to nadasve interesantno djelo zaslužuje. Naime Stokerov roman sjajan je primjer takozvanog postmodernizma prije postmodernizma, djelo koje maestralno spaja umjetnički ambicioznu polifonu naraciju oslonjenu na pseudodokumentarizam (narativ je sastavljen od pisama, izvadaka iz dnevnika, novinskih tekstova te lišen središnjeg lika) i popularni žanr gotskog (horor) romana. Međutim sve prethodne filmske adaptacije, uključujući i one najcjenjenije, Murnaova Nosferatua iz 1922. i Herzogova Nosferatua – vampira noći iz 1979., preuzimale su iz romana samo priču, tretirajući ga dakle jednodimenzionalno, a i sam lik Drakule često je bio sveden na grotesku, ponekad i karikaturu. Coppola je upravo naslovnom liku odlučio dati dignitet, postavivši ga kao romantičarskog prokletnika, a donekle je uvažio i narativnu kompleksnost romana, iako je u tom pogledu i on učinio premalo. Romantičarski zanos, podržan fascinantnim dizajnom i karizmatičnim nastupom Garyja Oldmana kao Drakule, neodoljiva je vrijednost filma nagrađenog s tri Oscara – za najbolju kostimografiju, masku i montažu zvučnih efekata (nominaciju je dobila i scenografija).

boja, 128'