ULOGE:
Dogu Demirkol (Sinan Karasu),
Murat Cemcir (Idris Karasu),
Bennu Yildirimlar (Asuman Karasu),
Hazar Ergüçlü (Hatice),
Serkan Keskin (Suleyman)

SCENARIJ:
Akin Aksu,
Ebru Ceylan,
Nuri Bilge Ceylan

FOTOGRAFIJA:
Gökhan Tiryaki

MONTAŽA:
Nuri Bilge Ceylan

Sadržaj:

Mladi Sinan ambiciozni je pisac koji se nakon stečene fakultetske diplome vraća u rodni grad Çan u turskoj provinciji. Pokušavajući pronaći lokalnog izdavača kod kojeg bi mogao objaviti svoj debitantski rukopis, kojeg naziva ´pomaknutim autofikcijskim meta-romanom´, Sinan će se ubrzo razočarati spoznajom da nitko nije zainteresiran za objavljivanje. A kad otkrije da je njegov ekscentrični otac Idris zbog ovisnosti o kocki izgubio veliki dio obiteljskog imetka, čime je narušio i ugled čitave obitelji, Sinan će shvatiti ne samo da mu u zabačenom ruralnom gradiću nema budućnosti, nego i da je društveno izoliran. Stoga će krenuti u šetnje okolinom, gdje će uz razgovore s bližnjom i daljnjom rodbinom upoznati i poznatog pisca Süleymana te dvojicu imama koji različito gledaju na ulogu i položaj religije u suvremenom društvu. Susrest će i privlačnu Hatice, djevojku u koju je nekad bio zaljubljen, te, prije no što ode na odsluženje vojnog roka, novac za objavljivanje knjige zaraditi prodajom očeva omiljenog psa. A kad se vrati shvatit će da je otac napustio obitelj, majku Asuman, djeda Recepa, baku Hayriye i Sinanovu mlađu sestru Yasemin, te da živi kao pastir.

Godine 2019. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, drama suscenarista i redatelja Nurija Bilgea Ceylana bila je turski kandidat za Oscara iste godine, no nije uspjela izboriti nominaciju. Prema autorovim riječima, priča filma temeljena je na istinitim događajima iz obitelji Aksu, susjeda Ceylanove obitelji u gradu Çanakkaleu, o kompleksnom i turbulentnom odnosu oca i sina iz te obitelji, pri čemu je sin Akin Aksu pristao kao suscenarist sudjelovati u realizaciji filma. Akin tumači i sporednu ulogu imama Veysela, a suscenaristica filma je i redateljeva supruga Ebru Ceylan, njegova česta scenaristička (Tri majmuna, Bilo jednom u Anadoliji, Zimski san) i povremena glumačka suradnica (Dalek, Klime). Konačni scenarij oblikovan je ne samo prema Aksuovim konkretnim autobiografskim detaljima, nego i prema motivima iz njegovih dvaju autobiografskih romana, a Ceylan tvrdi da je priču koncipirao i na temelju svog odnosa s ocem. Ostvarenje koje naslov duguje kratkoj priči Samoća drveta divlje kruške Akina Aksua snimano je na autentičnim lokacijama, a riječ je o za redatelja očekivano kontemplativnom, polaganom i dugim kadrovima napučenom filmu sjetna ugođaja, o naglašeno verbalnom djelu metafizičke ekspresivnosti i čehovljevskog ozračja koje Ceylana još jednom potvrđuje kao filmsku inačicu ´turskog Čehova´.

boja, 188'