Dugo putovanje u noć
Long Day's Journey into Night, igrani, drama, SAD, 1962
REŽIJA: Sidney Lumet
ULOGE:
Katharine Hepburn (Mary Tyrone),
Ralph Richardson (James Tyrone),
Jason Robards (Jamie Tyrone),
Dean Stockwell (Edmund Tyrone),
Jeanne Barr (Kathleen)
SCENARIJ:
Eugene O'Neill
FOTOGRAFIJA:
Boris Kaufman
GLAZBA:
André Previn
MONTAŽA:
Ralph Rosenblum
Sadržaj:
Vreli je kolovoz 1912. godine u domu obitelji Tyrone, u obiteljskoj kući zvanoj Monte Cristo Cottage na obali mora u Connecticutu. Glava obitelji je pompozni i ogorčeni stari glumac James Tyrone, a osim njegove supruge Mary, ekstrovertirane žene ovisne o morfiju, tu su njihov stariji sin Jamie, razočarani i neuspješni 34-godišnji glumac koji ima ozbiljan problem s alkoholizmom, te mlađi sin Edmund, ljubitelj plovidbi morem koji boluje od tuberkuloze. Edmund posjeduje spisateljski dar, zbog kojeg je na brata ljubomoran beznadno nedaroviti Jamie, drugorazredni kazališni glumac koji je posao dobio zahvaljujući očevim vezama. Otac je odavno odustao od ambicija da bude veliko glumačko ime, pa tako već godinama na brodvejskim pozornicama tumači iste uloge. Kad se Edmund opet vrati s mora mučen teškim kašljem i u očekivanju liječničke dijagnoze, odnosi u obitelji će eskalirati do ozbiljnih sukoba u kojima će se doznati i da je Mary ovisnica o morfiju postala nakon Edmundova rođenja, i zbog ponižavajućeg Jamesova odnosa prema njoj, te da ostali od nje skrivaju istinu o Edmundovu zdravstvenom stanju.
Drama za uloge u kojoj su Dean Stockwell, Jason Robards, Ralph Richardson i Katherine Hepburn 1962. godine nagrađeni u Cannesu, dok je Katherine Hepburn godinu kasnije osvojila nominacije za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najbolje (glavne) glumice, vjerna je adaptacija istoimenog kazališnog komada Eugenea O´Neilla, drame u četiri čina napisane 1941. i 1942. a objavljene 1956. godine. Riječ je o O´Neillovu u dobroj mjeri autobiografskom djelu u kojem je on dao intrigantan prikaz razjedinjene i raspadajuće obitelji koju uništavaju međusobne svađe, ogorčenosti, zamjeranja i zavist, ali i osjećaji krivnje, tuge i bola. Dramska irsko-američka obitelj modelirana je prema O´Neillovoj vlastitoj obitelji, a sam je autor rekao da je dramu napisao „suzama i krvlju”. Sidney Lumet film je koncipirao kao nekomercijalni niskoproračunski projekt vjeran dramskom predlošku 1957. godine ovjenčanom Pulitzerovom nagradom, njegova režija je sigurna i sugestivna te oslonjena na sjajno predočene slojevite karaktere koje s mnogo suptilnosti tumače izuzetno raspoloženi glumci.
c/b, 174'