Dvadeset devet palmi
Twentynine Palms, drama, Francuska, Njemačka, SAD, 2003 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Bruno Dumont
ULOGE:
Yekaterina Golubeva,
David Wissak
SCENARIJ:
Bruno Dumont
FOTOGRAFIJA:
Georges Lechaptois
MONTAŽA:
Dominique Petrot
KOSTIMI:
Yasmine Abraham
Sadržaj:
Američki fotograf David i njegova ruska djevojka Katia u potrazi su za prirodnim lokacijama za nadolazeći fotografski session. Automobilom se zapute iz Los Angelesa u pustinjski gradić Twentynine Palms, gdje odsjedaju u motelu. S obzirom da Katia jedva natuca engleski, a David ne zna ni riječ ruskog, dvoje ljubavnika razgovaraju na francuskom, iako zapravo ponajprije komuniciraju tjelesno, putem seksa. Dani im prolaze u vožnji i pješačenju pustinjom, gdje se znaju i posve obnažiti, nesvjesni da pustinja pored ostranjene ljepote sadrži i opasnost…
Treći dugometražni film Bruna Dumonta, Twentynine Palms, njegov je do sad jedini rad snimljen u Americi, na atraktivnim, dobro znanim i već pomalo mitskim lokacijama kalifornijskog nacionalnog parka Joshua Tree, na čijem se ulaznom dijelu smjestio naslovni gradić. Za razliku od prva dva Dumontova ostvarenja, Života Isusova i Humanosti, Twentynine Palms je doživio puno slabiji prijem kod kritike, koja je većinski kudila njegovu, kako su rekli, besmislenost. Odsustvo psihologizacije likova i zapleta, nekonzistentnost i neukus, kao i pretencioznost, bile su velike primjedbe, dok su rijetki kritičari film hvalili tvrdeći da ga odlikuju iste duboko ozbiljne ideje kao i ranije Dumontove radove – ista suptilna filozofska i implicitno teološka zabrinutost, također i kritika ljudi koji egzistenciju svode isključivo na fizičku dimenziju nauštrb one mentalne i spiritualne.
Seksualna eksplicitnost i nesuzdržani prikaz nasilja potvrdile su Dumonta kao prvaka tzv. nove francuske ekstremne kinematografije, ali bio je i to njegov prvi film bez prestižnijeg međunarodnog priznanja, osim naravno ako ne računamo uvrštenje u glavni program venecijanske Mostre, tj. nominaciju za Zlatnog lava. Glavni glumac David Wissak malo je poznat, no glavna glumica Jekaterina Katia Golubjeva (ili Golubjova) bila je afirmirana u rodnoj Rusija, a veliku je promociju doživjela 1999. u Francuskoj glavnom ženskom rolom u Poli X Leosa Caraxa, nakon što joj je prethodno Claire Denis, još 1994., povjerila glavnu žensku ulogu u svom filmu Ne mogu spavati. Umrla je u Parizu 2011., uzrok smrti nije objavljen, a nagađalo se da riječ o samoubojstvu.
Autor komentara: Damir Radić
boja, 119'