ULOGE:
Geir Westby (Edvard Munch),
Gro Fraas,
Kerstii Allum,
Eric Allum,
Susan Troldmyr,
Ragnvald Caspari

SCENARIJ:
Peter Watkins

FOTOGRAFIJA:
Odd-Geir Sæther

MONTAŽA:
Peter Watkins

Sadržaj:

U razdoblju od 1884. do 1894. godine norveški slikar Edvard Munch sasvim se posvetio ekspresionizmu te se etablirao kao jedan od najprovokativnijih i najkontroverznijih slikara sjeverne Europe. Već u dobi od pet godina Munch se suočio s majčinom smrću, nedugo potom preminula mu je i sestra, a i sam je zamalo umro od plućne bolesti kad mu je bilo 13 godina. Na njegovo stvaralaštvo utjecalo je mnogo toga, od kratke ljubavne veze sa starijom i udanom gospođom Heiberg, preko kavanskih druženja s anarhistom i boemom Hansom Jaegerom u rodnoj Kristijaniji (današnjem Oslu) te s Augustom Strindbergom kasnije u Berlinu, do oponiranja vlastitoj pripadnosti srednjoj klasi i odrastanju u obitelji oca liječnika. Kao otuđen i boležljiv mladić, Munch je stasao u senzibilnog umjetnika koji je imao problema u intimnim odnosima.

Godine 1977. ovjenčana nagradom BAFTA u kategoriji najboljeg inozemnog televizijskog sadržaja, impresivna biografska TV-drama scenarista i redatelja Petera Watkinsa (Privilegija, Ratna igra, Kazneni park) autorovo je najosobnije ostvarenje, realizaciju kojeg je popratio riječima da je, odlučivši snimiti film o Munchu, znao da će na taj način snimiti i film o samome sebi. Riječ je o biografskoj drami zaogrnutoj u redateljevu omiljenu formu pseudodokumentarca, koja je ovdje ipak u dobroj mjeri podigrana, o Watkinsovu najosobnijem ostvarenju realiziranom dokumentarističkim pristupom i s neprofesionalnim glumcima. Posrijedi je snažan i slojevit portret kompleksnog umjetnika, kao i impresivna karakterna studija koja je možda utjecala i na Jacquesa Rivettea u stvaranju remek-djela Lijepa gnjavatorica. Iako nastoji koristiti konvencionalnu naraciju, s izuzetkom nekoliko scena u kojima se likovi obraćaju izravno gledateljima, autorov prepoznatljivi izvedbeni prosede i ovdje dolazi do izražaja. Dojmljiv vizualni i općenito izvedbeni stil podcrtan je impresionističkom ritmičkom montažom, zamjetna je nota autorske osobnosti kao i naglašena emotivnost, a tu su i izuzetno raspoložene glumačke interpretacije, suptilno provedena no jasna politiziranost te sjajan prikaz socijalnog konteksta. Djelo u kojem je Watkins, jedan od utemeljitelja forme dokudrame, maestralno predočio Munchovu osobnost, od njegovih unutarnjih konflikata preko samoizolacije i depresije do nervnog sloma, sadržava i politiziranu autobiografsku notu. Naime, autor satima sjedi u kavani u društvu prijatelja, među kojima su i glasoviti književnik i dramatičar August Strindberg te istaknuti norveški pisac, filozof i anarhist Hans Jæger, te s njima razgovara o slobodi, seksualnosti, pružanju otpora i sličnim temama. Edvard Munch je izvorno nastao kao dvodijelni TV-film, no naknadno je ipak doživio kino-distribuciju, ali u skraćenom izdanju.

boja, 210'