ULOGE:
Paul Newman (Ari Ben Canaan),
Eva Marie Saint (Kitty Fremont),
Ralph Richardson (general Sutherland),
Peter Lawford (bojnik Caldwell),
Lee J. Cobb (Barak Ben Canaan)

SCENARIJ:
Dalton Trumbo (prema romanu Leona Urisa)

FOTOGRAFIJA:
Sam Leavitt

GLAZBA:
Ernest Gold

MONTAŽA:
Louis R. Loeffler

Sadržaj:

Godine 1946. medicinska sestra Kitty Fremont boravi na Cipru kao djelatnica američke javno-zdravstvene službe, te postane volonterka u tamošnjem logoru za židovske iseljenike. Logor su osnovale britanske vlasti koje ne žele pustiti nekoliko tisuća Židova, među kojima ima mnogo onih koji su preživjeli holokaust, da se nasele u Palestinu kojom mandatno upravlja Velika Britanija. Ari Ben Canaan, pripadnik židovske paravojne organizacije Haganah, nabavi brod koji će nazvati Exodus (Egzodus) i uspije na njega tajno ukrcati nekoliko stotina migranata. No britanske vojne vlasti to otkriju i blokiraju luku kako brod ne bi mogao isploviti. Iseljenici započnu štrajk glađu, a Ari prijeti da će dići brod u zrak. Britanci popuste i daju dozvolu za isplovljavanje…

Egzodus je jedan od najistaknutijih filmova produkcijski raskošnog epsko-političkog dijela opusa Otta Premingera, nastao u nezavisnoj autorovoj produkciji distributerski poduprtoj od major studija United Artists. Film je adaptacija istoimenog romana Leona Urisa koji je postao najveći američki bestseler nakon Prohujalo s vihorom Margaret Mitchell iz 1936., ali je i izazvao kontroverze zbog svojih snažnih antibritanskih i antiarapskih crta. Preminger je roman smatrao slabo napisanim, no izuzetno zanimljive teme, a prilikom adaptacije koju je scenaristički realizirao čuveni Donald Trumbo najviše je brinuo o tome da ublaži antibritanski stav (Egzodus je prvi film na čijoj špici je, Premingerovom zaslugom, Trumbo potpisan nakon što se više od desetljeća kao komunist nalazio na crnoj listi). Zamišljen i realiziran kao podrška nastanku i održanju Države Izraela, film je od ideopolitički kritičkijih gledatelja doživljen kao cionistička propaganda, ali iako se Hollywood često smatra židovskim bastionom, nije prošao naročito dobro u nominacijama za Oscara. Nominirani su bili samo Sal Mineo (proslavljen nekoliko godina ranije ulogom senzibilnog, tragično stradalog dječaka u kultnom Buntovniku bez razloga Nicholasa Raya) za najboljeg epizodnog glumca, Sam Leavitt za najbolju kolor fotografiju (doista fascinantan snimateljski rad) i Ernest Gold za muziku. Potonja je nominacija jedina potvrđena, a Goldova partitura nagrađena je i Grammyjem. Sal Mineo je, pak, za svoju rolu nagrađen Zlatnim globusom, za koji su bili nominirani i Gold za izvornu glazbu te Jill Haworth za novu glumicu koja najviše obećava (za ulogu partnerice Mineova lika). Mnogima je bilo neobično vidjeti plavokosog i plavookog Paula Newmana u glavnoj ulozi židovskog radikala, no Newman je bio po ocu Židov (majka mu je bila katolička Slovakinja), i upravo kao posvetu ocu prihvatio je tu rolu, a naposljetku je filmom bio nezadovoljan, među ostalim i zato što Preminger nije prihvatio nijedan od njegovih brojnih prijedloga za vrijeme snimanja. Nezadovoljan je bio i Leon Uris, povrijeđen time što je Preminger javno rekao da je njegov roman loše napisan te razočaran redateljevim ublažavanjem antibritanske oštrice. Usprkos opravdanim prigovorima o jednostranosti prikaza nastanka Države Izrael koja favorizira židovsku, a minorizira arapsku perspektivu, Egzodus je vrlo ozbiljno napravljeno djelo kompetentno izvedene epske strukture i izuzetne kolorističke dojmljivosti, također i redom uvjerljivih glumačkih izvedbi ansambla kojim, zanimljivo, s obzirom da je riječ o ostvarenju koje se bavi bliskoistočnim Semitima, dominira troje 'arijski' plavih glumaca – uz Paula Newmana to su Eva Marie Saint (Na dokovima New Yorka, Sjever-sjeverozapad) i Jill Haworth (s kojom će Preminger surađivati na još dva svoja filma, Kardinalu i Prvoj pobjedi).

boja, 208'