ULOGE:
Ellen Burstyn (Chris MacNeil),
Max von Sydow (otac Merrin),
Jason Miller (otac Karras),
Linda Blair (Regan MacNeil),
Lee J. Cobb (poručnik William Kinderman),
Kitty Winn (Sharon),
Jack MacGowran (Burke Dennings)

SCENARIJ:
William Peter Blatty

FOTOGRAFIJA:
Owen Roizman

GLAZBA:
Jack Nitzsche

MONTAŽA:
Norman Gay,
Evan A. Lottman

SCENOGRAFIJA:
Jerry Wunderlich

KOSTIMI:
Joseph Fretwell III

Sadržaj:

Nedugo nakon što se poslom doseli u Washington, filmska glumica Chris MacNeil počne primjećivati neobične promjene u ponašanju i izgledu svoje 12-godišnje kćeri Regan. Isprva se čini da je riječ o shizofreniji, jer se djevojčica baca po krevetu, vrišti i udara o zid, no ubrzo će se pokazati da joj psihijatri, iznenađeni ozbiljnošću slučaja, ne mogu pomoći.

Kad nesvakidašnja bolest nastavi napredovati, Chris odluči zanemariti liječnike i pomoć potražiti u crkvi. Naime, možda se radi o slučaju zaposjedanja, odnosno ulaska demona u ljudsko tijelo, i možda bi svećenici mogli pronaći pravi odgovor na Reganino sve teže stanje. Stoga Chris najprije kontaktira mladog svećenika Karrasa, koji služi u obližnjoj župi te koji se i sam bori s određenim problemima. Kad shvati da je riječ o teškom slučaju zaposjedanja, otac Karras će kao egzorcista angažirati iskusnog starijeg svećenika Lancastera Merrina.
 

Godine 1974. od deset nominacija za Oscara ovjenčan onima za najuspjeliji adaptirani scenarij i najbolji zvuk, te iste godine od sedam nominacija za Zlatni globus nagrađen onima za najbolji film, redatelja, scenarij i sporednu glumicu (Linda Blair), antologijski horor redatelja Williama Friedkina (Francuska veza, Živjeti i umrijeti u Los Angelesu, Ubojiti Joe) impresivna je adaptacija istoimenog romana Williama Petera Blattyja, koji je svoju prozu sam pretočio u scenarij. Jedan od ključnih i prijelomnih naslova u okvirima žanra horora kontroverzno je i često osporavano, ali i iznimno provokativno i istinski zastrašujuće ostvarenje koje se može interpretirati u ključu buđenja seksualnosti kod djevojčice na početku puberteta te istjerivanja 'zla' seksualnosti iz nje. Feministička kritika film je dočekala kao manifest nepristajanja patrijarhalnog društvenog uređenja predvođenog Katoličkom crkvom na žensku seksualnost, buđenje koje je prikazano na iznimno intenzivan, provokativan i dotad neviđen način.

Friedkinov redateljski prosede kreiranje suptilnog ugođaja i gradiranje tjeskobe kombinira sa strategijom šoka, stvarajući u svim segmentima dojmljivo djelo, od glazbe u kojoj odzvanja instrumental Tubular Bells Mikea Oldfielda, preko fotografije Owena Roizmana (Francuska veza, TV mreža, Tootsie) do sjajnih interpretacija glumačke postave predvođene također oskarovkom Ellen Burstyn (Posljednja kino predstava, Alice više ne stanuje ovdje, Rekvijem za snove) i maestralnim Maxom von Sydowom (Sedmi pečat, Djevičanski izvor, Hannah i njezine sestre).

Brojni su zanimljivi detalji vezani uz nastanak jednog od najznačajnijih filmova svih vremena, poput toga da je pisca Williama Petera Blattyja, inače autora uspjelih komedija, novčana oskudica prisilila da se okuša u žanru horora i zaplet djela kreira prema istinitoj priči o navodno 'opsjednutom' dječaku, toga da je u radu na filmu sudjelovao i pravi egzorcist, svećenik Thomas Bermingham, potom detalja o problematičnom izboru glumaca, prilikom čega su producenti priželjkivali angažmane tada velikih zvijezda Jane Fonda, Audrey Hepburn, Paula Newmana ili Jacka Nicholsona, do toga da je tijekom produkcije filma i nedugo nakon završetka snimanja poginulo čak 9 članova filmske ekipe. Već snimljena glazba cijenjenog Lala Schifrina (Prljavi Harry, Ostermanov vikend) naknadno je na Friedkinovo inzistiranje zamijenjena onom popularnog instrumentalista Mikea Oldfielda, a distribuciju filma pokušala je omesti i crkva.

boja, 132'