ULOGE:
Alejandro Jodorowsky (El Topo),
Brontis Jodorowsky (El Topov sin),
Alfonso Arau (bandit),
José Luis Fernández (bandit),
Alf Junco (bandit),
Jacqueline Luis (El Topova supruga),
Mara Lorenzio (Mara),
Paula Romo (žena u crnom),
David Silva (pukovnik)

SCENARIJ:
Alejandro Jodorowsky

FOTOGRAFIJA:
Rafael Corkidi

GLAZBA:
Alejandro Jodorowsky

MONTAŽA:
Federico Landeros

Sadržaj:

U potpunosti odjeven u crnu kožu, revolveraš El Topo jaše kroz pustinju u pratnji svog razodjevenog sedmogodišnjeg sina. Nakon što u obračunu sa skupinom razbojnika predvođenih opakim Pukovnikom nemilosrdno pobije sve protivnike koji su terorizirali taj kraj, El Topo će Pukovnikovu suprugu Maru povesti sa sobom. Ona će mu ubrzo otkriti detalje o četvorici Gospodara, iznimno vještim revolverašima koji su dosegli impresivne i zapravo mistične razine u rukovanju revolverima. Doznavši za njih, El Topo odluči pronaći i poraziti svu četvoricu Gospodara, pritom se koristeći ne samo vlastitom revolveraškom vještinom, nego i prevarama i misticizmom.

Realiziran u meksičkoj produkciji, vestern scenarista, redatelja i glavnog glumca Alejandra Jodorowskog jedno je od najneobičnijih ostvarenja u povijesti žanra. Psihodeličan vestern koji je u američkim kinima prikazivan u ponoćnim terminima, stekavši titulu jednog od najpopularnijih takvih filmova, ključno je ostvarenje podžanra ´acid vesterna´, onog koji je elemente i poetiku klasičnog vesterna kombinirao s elementima špageti-vesterna te s utjecajem kontrakulture 60-ih godina prošlog stoljeća. Dotad na glasu kao avangardni umjetnik crtač i scenarist stripova (ciklus o Inkalu, Presveto srce i Kandža anđela u suradnji s Moebiusom, Metabaruni s Juanom Gimenezom), Jodorowsky je film El Topo realizirao pod izraženim utjecajem Federica Fellinija, te je u film umetnuo brojne nadrealne i groteskne prizore. Također, cjelina obiluje referencama na grčku mitologiju, istočnjačku filozofiju i djela Carla Gustava Junga, a uz umetanje simbola preuzetih iz kršćanstva, tarota i istočnjačkih religija tu je i mnoštvo prizora brutalnog ubijanja i mučenja. U skladu s autorovom poetikom, film funkcionira kao svojevrsna soba sa zrcalima u kojoj simboli ne posjeduju samo jedno konkretno značenje i ne pružaju koherentnu sliku, već se odražavaju jedan u drugom te u takvim odnosima nude tek partikularna značenja i mogućnost za višestruke interpretacije.

boja, 125’