ULOGE:
Daniela Vega (Marina Vidal),
Francisco Reyes (Orlando),
Luis Gnecco (Gabo),
Aline Küppenheim (Sonia),
Nicolás Saavedra (Bruno),
Amparo Noguera (Adriana)

SCENARIJ:
Sebastián Lelio,
Gonzalo Maza

FOTOGRAFIJA:
Benjamín Echazarreta

GLAZBA:
Nani García,
Matthew Herbert

MONTAŽA:
Soledad Salfate

Sadržaj:

Marina Vidal konobarica je i pjevačica u jednom čileanskom noćnom klubu, djevojka koja uživa u skladnoj vezi s razvedenim 57-godišnjakom Orlandom. No usred noći uoči njegova rođendana Orlando se iznenada probudi zbog prsnuća aneurizme, a nakon što pri padu niz stepenice zadobije teške ozljede, Marina ga odvede u bolnicu. Ostavivši ga na skrb liječnicima, koji mu neće uspjeti spasiti život, Marina pokuša neprimjetno napustiti bolnicu, želeći tako izbjeći susret i razgovore s članovima njegove obitelji. Marina zna da je Orlandovoj obitelji sumnjiva i neprihvatljiva zbog svoje mladosti, posla kojim se bavi i društvenog statusa, a ponajviše zbog svog rodnog statusa. Naime, Marina je transrodna osoba koja izuzetno drži do svog rodnog identiteta i seksualne neovisnosti. No u svijetu u kojem živi njezin rodni identitet drugima predstavlja ponekad i veliki problem, što će spoznati ubrzo nakon Orlandove smrti. Osim što će joj život početi zagorčavati Orlandov zlobni sin Bruno i bivša supruga Sonia, Marina će se naći i na meti detektiva odjela za seksualne prekršaje predvođenih energičnom detektivkom Adrianom, koja će djevojku prisiliti na borbu za samopoštovanje i skidanje ljage sa svog imena.

Godine 2018. ovjenčana Oscarom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te godinu ranije na Berlinaleu nagrađena Srebrnim medvjedom za najbolji scenarij i Posebnim priznanjem ekumenskog žirija, drama s elementima trilera peti je dugometražni redateljski projekt čileanskog scenarista i redatelja Sebastiána Lelioa (Sveta obitelj, Neposlušnost: Hrabrost oslobođenja). Lelio je filmaš sklon provokativnim i angažiranim sižejima, koji se u također Srebrnim medvjedom nagrađenoj humornoj romantičnoj drami Gloria iz 2013. godine pozabavio strastvenom ljubavnom vezom sredovječne protagonistice, i koji je prema vlastitim riječima filmom Fantastična žena želio ´otvoriti vrata slobode i izazovnog putovanja za svaku gledateljicu i gledatelja, bez obzira na njihova osobna uvjerenja´. Posrijedi je ne samo inteligentan i promišljen zagovor tolerancije prema transrodnim osobama, nego i izuzetno precizno dramaturški i narativno komponirano ostvarenje dojmljive gradacije osjećaja ugroženosti i prijetnje za protagonisticu, sugestivnog noirovskog ozračja i sjajno doziranog elementa iznenađenja. U djelu obojanom lokalnim koloritom koje je koncipirano oko niza kontrasta (muško – žensko, jarke boje – sjene, film noir – melodrama, dan – noć) i koje nosi sjajna naslovna uloga Daniele Vega, autor donosi i prikaz suvremenog čileanskog društva, njegovih klasnih i socijalnih odnosa.

boja, 104'