ULOGE:
Nina Hoss (Nelly Lenz),
Ronald Zehrfeld (Johnny Lenz),
Nina Kunzendorf (Lene Winter),
Michael Maertens,
Imogen Kogge

SCENARIJ:
Christian Petzold,
Harun Farocki (prema romanu Huberta Monteilheta)

FOTOGRAFIJA:
Hans Fromm

GLAZBA:
Stefan Will

MONTAŽA:
Bettina Böhler

Sadržaj:

Berlin tijekom jeseni 1945. godine razrušen je i kaotičan grad čijim se ulicama kreću izgubljeni mještani, američki vojnici te lopovi i varalice. Židovka Nelly Lenz žena je na početku srednjih godina iza koje je boravak u koncentracijskom logoru u kojem joj je uništeno lice. Nelly se u grad vraća uz pomoć prijateljice Lene Winter, naizgled čvrste i odlučne žene koja planira njihov zajednički odlazak u Palestinu i sudjelovanje u stvaranju nove židovske države. Lene radi za židovsku agenciju koja skrbi o žrtvama logora i ratnim stradalnicima o čijim sudbinama prikuplja iscrpnu dokumentaciju, a Nelly će najprije pomoći u obavljanju zahtjevne facijalne rekonstrukcije nakon koje će njezino lice biti dovoljno slično nekadašnjem. Dok ju Lene nagovara da s njom što prije otputuje u Palestinu, Nelly nesigurna u svoje židovsko podrijetlo na zadržavanje u Berlinu nagone intenzivni osjećaji prema suprugu Johannesu zvanom Johnny, naočitom i šarmantnom, ali i prijetvornom čovjeku, ženskaru i varalici koji radi u noćnom baru Phoenix.

Adaptaciju romana Le Retour des cendres francuskog pisca dominantno kriminalističke proze Huberta Monteilheta redatelj i suscenarist Christian Petzold potpisuje uz scenarističku suradnju nedugo nakon završetka snimanja filma preminulog uglednog dokumentarista Haruna Farockija, svog čestog suradnika. Slično Barbari, također je riječ o ostvarenju koncipiranom kao film tajne čije detalje gledatelji postupno otkrivaju, dijelom i zajedno s protagonisticom. Nju opet tumači Nina Hoss (Bijela Masajka), glumica kojoj sjajno leže uloge naglašeno senzibilnih žena koje su zbog ljubavi spremne rušiti sve barijere i ići glavom kroz zid, iako im okolnosti u kojima se zatječu, ljudi kojima su okruženi i stvarnosti u kojima žive šalju signale da bi drugačiji izbor bio ispravniji. Njezin nastup, i u završnoj sekvenci u kojoj izvodi pjesmu iz mjuzikla One Touch of Venus Kurta Veilla, a koja funkcionira i kao zaključni noirovski dodir, najuspjeliji je segment noirovske drame koju odlikuju estetizirana vizualnost, elegantna i nenametljiva režija, efektno predočen socijalni a dijelom i politički kontekst te zanimljiv sugerirano mogući ljubavni trokut koji s Nelly i Johnnyjem zatvara Lene.

boja, 98'