Fontana života
The Fountain, igrani, romantična drama, fantazija, SAD, 2006
REŽIJA: Darren Aronofsky
ULOGE:
Hugh Jackman (Tomas / Tommy / Tom Creo),
Rachel Weisz (Isabel / Izzi Creo),
Ellen Burstyn (dr. Lillian Guzetti),
Mark Margolis (otac Avila),
Stephen McHattie (veliki inkvizitor Silecio)
SCENARIJ:
Darren Aronofsky
FOTOGRAFIJA:
Matthew Libatique
GLAZBA:
Clint Mansell
MONTAŽA:
Jay Rabinowitz
Sadržaj:
Tri priče, razdvojene velikim vremenskim razmacima, prepliću se, a protagonisti su im vrlo slični, mada ih dijele stoljeća. U prvoj, smještenoj u zemlju Maja u Srednjoj Americi, konkvistador Tomás Verde traga za drvom života kako bi oslobodio svoju zarobljenu kraljicu Izabelu iz kandži inkvizicije. U drugoj medicinski znanstvenik i kirurg Tom Creo pokušava izliječiti svoju suprugu Izzi od tumora na mozgu, istražujući i razvijajući lijek dobiven iz drveta iz srednjeameričke države Gvatemale, dok u trećoj astronaut Tommy putuje kroz svemir prema umirućoj zvijezdi noseći sa sobom drevno drvo i tražeći vječnost za sebe i svoju ljubav…
Veliki i izuzetno pozitivni odjeci njegova prva dva nezavisna filma, Pi i Rekvijem za snove, omogućili su Darrenu Aronofskom priliku da sljedeći projekt Fontana života realizira u hollywoodskoj major produkciji s proračunom od 75 milijuna dolara. U glavnim su ulogama trebali biti Brad Pitt i Cate Blanchett, no nakon što je Pitt odustao zbog kreativnih razmimoilaženja s redateljem, produkcijska kuća Warner Bros. srezala je budžet na 35 milijuna dolara, a Aranofsky je za glavne uloge angažirao financijski kud i kamo manje zahtjevne zvijezdu serijala X-Men Hugha Jackmana te Rachel Weisz, znanu i cijenjenu glumicu, ali poput Jackmana ne zvijezdu prve kategorije. Fontana života, temeljena na priči pridruženog producenta-debitanta Arija Handela (poslije će, zajedno s Aronofskym, napisati scenarij za biblijski spektakl Noa), ljubavno-spiritualna je fantazija protegnuta na razdoblje od preko tisuću godina, u kojoj su se mogli naći i tragovi Carlosa Castanede i Paula Coelha. Znatan ju je dio kritike satrao u prah, no činjenica je da je, pored sve značenjsko-stilske pretencioznosti i infantilnosti, ona zadržala koherentnost izričaja te ponudila i neke plemenite emocionalne tonove i poruke. Iako je film doživio ne samo kritičarski nego i komercijalni krah te posljedično kritičarske i producentske sumnje u stvarne mogućnosti njegova autora, u nekim je filmofilskim krugovima Fontana života stekla kultni status koji se s godinama širio. Zanimljivo je da je film svjetsku premijeru imao na festivalu u Veneciji, dakle na jednom od najprestižnijih mogućih mjesta, i to u glavnoj konkurenciji (nominacija za Zlatnog lava), a uspjela se domoći i nominacije za Zlatni globus, u kategoriji najbolje izvorne glazbe (skladatelj Clint Mansell). Uz Mansellovu partituru hvaljena je i fotografija stalnog Aronofskyjeva suradnika Matthewa Libatiquea.
boja, 97'