ULOGE:
Per Oscarsson (Pontus),
Gunnel Lindblom (Ylajali),
Birgitte Federspiel,
Knud Rex,
Hans W. Petersen

SCENARIJ:
Henning Carlsen,
Peter Seeberg (prema romanu Knuta Hamsuna)

FOTOGRAFIJA:
Henning Kristiansen

GLAZBA:
Krzysztof Komeda

MONTAŽA:
Henning Carlsen

Sadržaj:

Godine 1980. u glavni norveški grad Kristianiju (kasnije preimenovan u Oslo) dolazi siromašni i usamljeni pisac Pontus. Stane na most i gleda rijeku koja teče ispod njega, piše nešto i očito je da je posve izgladnio. Odlazi u zalogajnicu gdje za sitne novce založi svoj kaput, a onda, neočekivano, taj novac udijeli prosjaku. Kasnije pronalazi smještaj i ponudi svoj članak uredniku novina, a ovaj pristane da ga objavi ako napravi neke korekcije. Urednik mu ponudi predujam, no Pontus je suviše ponosan da ga prihvati pa i dalje ostaje gladan. Uspije izmoliti kost za izmišljenog psa koju potom potajno glođe u pokrajnjoj uličici. U više navrata ima priliku dobiti pomoć, ali svaki put odbije zbog ponosa. Gazdarica ga izbaci iz sobe koju je unajmio jer ne može plaćati stanarinu, a isto mu se desi i s drugom najmodavkom. Njegovo psihofizičko stanje sve je lošije, počne gubiti osjećaj za stvarnost koju nadvladavaju halucinacije…

Glad je adaptacija istoimena romana Knuta Hamsuna, izvorno objavljenog 1890., kojim se budući nobelovac, ali isto tako i budući adorant Adolfa Hitlera i nacizma, proslavio. To poluautobiografski temeljeno djelo norveškog nobelovca za film je adaptirao danski režiser i scenarist Henning Carlsen angažirajući za glavnu ulogu gladnog i iracionalno ponosnog pisca švedskog glumca Pera Oscarssona, a riječ je bila o prvoj koprodukciji triju skandinavskih zemalja uopće. I nositeljica glavne ženske uloge protagonistove erotske čežnje bila je iz Švedske, i to ni više ni manje nego jedna od omiljenih Bergmanovih glumica – Gunnel Lindblom (Sedmi pečat, Djevičanski izvor , Tišina). Glad prije svega fascinira svojom izuzetno ekspresivnom crno-bijelom fotografijom koja odlično korespondira s naturalističkom poetikom filma (i romana), a dojmljive su i glumačke izvedbe. Film je uvršten u glavni natjecateljski program festivala u Cannesu, gdje je Per Oscarsson dobio nagradu za najboljeg glumca; Oscarssonu je svoju nagradu za najboljeg glumca dodijelilo i američko Nacionalno društvo filmskih kritičara NSFC, dok je sam film među najbolja ostvarenja godine izabrala druga nacionalna udruga američkih kritičara, NBR. Za film godine odabrala ga je pak Turska asocijacija filmskih kritičara, dok je na domaćem tlu, u Danskoj, dobio nagradu Bodil za najbolji film i glumca. I ne samo to, nego je dansko ministarstvo kulture 2007. Glad uvrstilo u Danski kulturni kanon, među 12 najboljih odnosno najvažnijih danskih filmova ikad snimljenih (u prestižno društvo takvih naslova kao što su Dan gnjeva Carla Theodora Dreyera, Babettina gozba Gabriela Axela, Pelle osvajač Billea Augusta, Proslava Thomasa Winterberga i Idioti Larsa von Triera). Godine 2001. snimljena je američka verzija u izrazito niskobudžetnoj nezavisnoj produkciji i režiji Marije Giese, a 2012. Hamsunov roman adaptiran je i u Grčkoj, gdje ga je za kino platno prilagodio Ektoras Lygizos.

c/b, 106'