SCENARIJ:
Annie Ernaux

FOTOGRAFIJA:
Philippe Ernaux

MONTAŽA:
Clément Pinteaux

Sadržaj:

Krajem zime 1972. godine kupili smo super osmicu. Upravo smo napunili 30 godina i dobili dvoje djece. (…) Kamera, sposobna uhvatiti život i svijet, bila je tada jedan od najpoželjnijih objekata.

Romani Annie Ernaux, dobitnice Nobelove nagrade za književnost 2022., posljednjih nekoliko godina, osim u literarnom, značajan trenutak imaju i u filmskom polju, s nizom autora i autorica koji u specifičnom, britkom stilu francuske spisateljice nalaze inspiraciju za svoja ostvarenja (Happening, 2021., Simple Passion, 2020., J’ai aimé vivre là, 2020.). U Godinama super osmice Ernaux se prvi put okušava kao redateljica – dokumentarni prvijenac režirala je sa sinom Davidom, a sastavljen je od kućnih videa koja je snimao njezin pokojni bivši suprug Phillip Ernaux, sve do njihova razvoda 1981. godine. Kao i u svojim literarnim djelima, Ernaux kroz film spaja autobiografiju sa sociološkim pogledom na suvremena zbivanja. Rezultat je intiman portret male obitelji čija se dinamika postepeno mijenja. No više od puke obiteljske arhive, ovaj filmski esej govori o zemlji i svijetu, o načinu života i težnjama srednje klase u desetljeću nakon 1968. Riječima nadopunjavajući oku nedostižno, Ernaux ostaje odana svom stilu – u trećem licu progovara o ženi koja više nije ona, u kontekstu koji više nije njen.

Nagrade i festivali: Nominacija za “Golden Eye”, Cannes Film Festival 2022.

 Titlovi: hrvatski, engleski

boja, 61’