ULOGE:
Barbara Stanwyck (Megan),
Nils Asther (general Yen),
Toshia Mori (Mah-Li),
Walter Connolly (Jones),
Gavin Gordon (Bob),
Lucien Littlefield (gdin. Jackson)

SCENARIJ:
Edward E. Paramore Jr. (prema priči Grace Zaring Stone)

FOTOGRAFIJA:
Joseph Walker

GLAZBA:
W. Franke Harling

MONTAŽA:
Edward Curtiss

Sadržaj:

Tijekom kineskog građanskog rata, američka misionarka Megan Davis uspije pobjeći iz ratom zahvaćene pokrajine Chapei i stići u Šangaj. Njezin je cilj pomaganje ratom unesrećenim ljudima, a očekuje ju i udaja za doktora Roberta Strifea, također misionara koji njihovo vjenčanje odluči odgoditi zbog operacije spašavanja siročadi iz Chapeija. Da bi u tome uspio, mora ishoditi dozvolu nemilosrdnog generala Yena, u čemu mu Megan odluči pomoći, te se oni zajedno upute generalu. Dok Robert boravi na sastanku s Yenom, general mu preda neobičnu poruku napisanu kineskim pismom, zbog koje će doktor postati predmetom ismijavanja skupine vojnika. Ipak, nakon što naposljetku uspiju spasiti šestoro djece, pri povratku u Šangaj razdvojit će se u gužvi, a Megan će biti ozlijeđena udarcem u glavu. Od većih nevolja spasit će ju upravo general Yen, koji će ju odvesti u svoju palaču. Ondje će Megan upoznati generalovu ljubavnicu Mah-Li, koja će biti optužena za odavanje povjerljivih informacija neprijatelju. Kad odluči osobno generala zamoliti za poštedu njezina života, pomalo naivna Megan će započeti neobičan odnos s Yenom, koji će se u nju zaljubiti.

Melodrama Gorki čaj generala Yena redatelja Franka Capre adaptacija je istoimenog romana američke prozaistice Grace Zaring Stone, njezina najpoznatijeg i možda najuspjelijeg djela koje je, kao i romani Winter Meeting (Zimski susret) te Escape (Bijeg), s izuzetnim uspjehom prenesen na film. Štoviše, upravo su filmske adaptacije njezinih romana (Bijeg je režirao Mervyn LeRoy) značajno pridonijele popularnosti književnih djela autorice koja je objavljivala i pod pseudonimom Ethel Vance. Roman Gorki čaj generala Yena u scenarij je pretočio Edward E. Paramore Jr. (Oklahoma Kid Lloyda Bacona s Jamesom Cagneyjem u naslovnoj ulozi), a riječ je o ostvarenju koje je bilo prvi film prikazan u prestižnoj njujorškoj dvorani Radio City Music Hall. Ipak, u vrijeme premijere djelo je doživjelo komercijalni neuspjeh, a kritika onog vremena to je tumačila kao posljedicu rasističkih predrasuda onodobne američke publike, koja nije mogla prihvatiti filmsku romansu dvoje pripadnika različitih rasa. Komercijalni podbačaj ovog filma je i jedan od razloga zbog kojih je trajno ostao u sjeni kasnijih i mnogo uspješnijih Caprinih populističkih komedija, da bi tek dosta godina kasnije doživio kritičku revalorizaciju. No i kasnija, pa i današnja kritika, Capri u određenoj mjeri zamijera zbog oslanjanja na negativne stereotipe u prikazu Kine i Kineza, kao i zbog odluke da lik generala Yena tumači slojevima šminke maskiran bijeli glumac, Šveđanin Nils Asther koji se dolaskom zvučnog filma u Hollywoodu specijalizirao za uloge stranaca, najčešće Azijata. Unatoč takvim prigovorima, Caprin film je izuzetno uspjelo, sigurno i sugestivno režirano te vrlo raspoloženo glumljeno ostvarenje koje odlikuje i dojmljiva crno-bijela fotografija četiri puta za Oscara nominiranog Josepha Walkera (Samo anđeli imaju krila, Njegova djevojka Petko).

c/b, 87'