ULOGE:
Daniel Radcliffe,
Rupert Grint,
Emma Watson,
Helena Bonham Carter,
Robbie Coltrane,
Warwick Davis,
Ralph Fiennes,
Michael Gambon

SCENARIJ:
Michael Goldenberg

FOTOGRAFIJA:
Sławomir Idziak

GLAZBA:
Nicholas Hooper

MONTAŽA:
Mark Day

SCENOGRAFIJA:
Stephenie McMillan

KOSTIMI:
Jany Temime

Sadržaj:

Tijekom još jednog ljeta kod Dursleyjevih, Harryja i njegova rođaka Dudleyja napadnu dementori. Braneći se od jezivih čuvara Azkabana, Harry u samoobrani upotrebljava čaroliju Expecto Patronum, prekršivši time zakon koji zabranjuje korištenje magije maloljetnicima izvan Hogwartsa, u svijetu bezjaka. Na to ubrzo reagira Ministarstvo magije, prijeteći Harryju izbacivanjem iz škole. Nakon što mu stigne poziv na disciplinsko saslušanje, po Harryja stiže skupina čarobnjaka predvođena profesorom Moodyjem i odvodi ga u sjedište Reda feniksa, tajnog pokreta otpora protiv Voldemorta.

Unatoč strogim mjerama, Harryja na saslušanju pred Ministarstvom spašava Dumbledore i omogućuje mu povratak u Hogwarts. No Ministarstvo zauzvrat dodatno pojačava nadzor nad školom postavljanjem svoje povjerenice Dolores Umbridge za novu profesoricu Obrane od mračnih sila. Namećući represivni režim, Umbridge polako uspostavlja kontrolu nad Hogwartsom i odvodi Harryja, Rona i Hermionu u dosad najizazovniju borbu za spas škole, ali i cijelog čarobnjačkog svijeta od Onoga-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti.

Harry Potter i Red feniksa donio je serijalu novi scenarističko-redateljski par. Peti nastavak književnog serijala J. K. Rowling prvi (i jedini) put nije adaptirao Steve Kloves, već scenarist Michael Goldenberg, a redateljsku palicu od Mikea Newella preuzeo je David Yates (do tada istaknut ponajprije po televizijskim angažmanima), koji će režirati sve preostale nastavke. Iako je Red feniksa najopsežnija knjiga u cijelom nizu, filmska adaptacija jedna je od najkraćih, što je izazvalo poprilično negodovanje među obožavateljima, ponajviše zbog izostavljanja bitnih podzapleta poput prvenstva u metloboju.

No, Goldenberg i Yates svjesno su dramaturški fokus filma sveli na temeljni sukob Ministarstva magije i Dumbledoreove armije, pridajući priči ozbiljnije društveno-političke konotacije. Lik Dolores Umbridge (Imelda Staunton) utjelovljuje autokratsku prijetnju i samovolju vlasti koja instrumentalizira strah i ukida slobodu, zbog čega je postala jedan od najomraženijih antagonista u cijelom serijalu. Motivi autoritarnosti i propagande dodatno su naglašeni člancima čarobnjačkih novina Dnevni prorok, kao i momentima marginalizacije neistomišljenika, uspostavljajući alegorijske elemente Hogwartsa kao društva prožetog tiranijom te paralelnog pokreta otpora mladih.

Yatesov režijski pristup stilski se izdvaja sumornom atmosferom i realističnijim tonom u odnosu na prethodne nastavke, oblikovane hladnim vizualnim paletama snimatelja Sławomira Idziaka te eliptičnom i dinamičnom montažom. Uz Umbridge, najistaknutija prinova u Redu feniksa prvo je pojavljivanje Lune Lovegood (Evanna Lynch), koja unosi neobičnu, gotovo eteričnu energiju što osvjetljava ozbiljne i tmurne segmente filma.

Iako je film naišao na nešto podijeljenije reakcije od prijašnjih nastavaka, u kinima je zadržao visoku gledanost koja je pratila cijeli serijal, što potvrđuje i činjenica da je samo treći nastavak Pirata s Kariba: Na kraju svijeta (2007) globalno postigao veći uspjeh u kinodvoranama te godine. Harry Potter i Red feniksa bio je nominiran za najbolju scenografiju i vizualne efekte Britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti BAFTA, a kritika je hvalila Yatesov komorniji pristup užeg fokusa, s izraženim elementima psihološke drame i društveno-političke alegorije.

Autor komentara: Tibor Đurđev

boja, 2007