ULOGE:
Jasna Đuričić,
Boris Isaković,
Predrag Momčilović,
Stefan Beronja,
Aleksandar Đurica

SCENARIJ:
Ivan Knežević,
Miloš Pušić,
Dušan Spasojević

FOTOGRAFIJA:
Aleksandar Ramadanović

GLAZBA:
Jovan Obradović - Špira

MONTAŽA:
Ivan Knežević,
Miloš Pušić

Sadržaj:

OTVORENJE FESTIVALA
Igrana konkurencija

Lidija je hladnokrvna poslovna žena koja radi za građevinskog investitora upitna morala. „Profesor“ i grupa ilegalnih građevinskih radnika, bez novca i osnovnih ljudskih prava pokušavaju se boriti protiv svojih šefova koji grade veliko „Potemkinovo selo“ namjeravajući ukrasti novac iz fonda za razvoj. Kako se rokovi bliže ulozi postaju sve veći, a gradilište postaje poprište bitke između društvenih klasa i moralnih principa.

Miloš Pušić portretira neumoljivu korupciju i nepravdu inherentnu kapitalizmu, igru u kojoj glavonje uvijek zaribaju tzv. malog čovjeka. U glavnoj ulozi zabljesnula je prošlogodišnja dobitnica EFA-ine nagrade za najbolju glumicu i zvijezda Quo vadis, Aida? Jasna Đuričić čije strogo lice utjelovljuje izmučenu i moralno poraženu generaciju. Dokumentaristička drama s elementima trilera i crne komedije snimljena je beskompromisnim i neuljepšanim stilom u kojem se kamera kreće slobodno među radnicima i postaje njihov suradnik. Mnoge su scene improvizirane i nastale kroz interakciju profesionalnih glumaca i naturščika. Svojim izgledom, emocijom i zvukom Heroji radničke klase prizivaju poetiku Želimira Žilnika, također Novosađanina. Konačni rezultat nije tužaljka o radničkoj klasi koja odlazi u raj već prije ogorčena punk pjesma koja, riječima redatelja Pušića „ima svega par rifova no dovoljno su gnjevni da vam zaparaju uši.“

Nagrade i festivali:
Berlinale Panorama (2022) – svjetska premijera

boja, 85’