ULOGE:
Josh O'Connor,
Carol Duarte,
Vincenzo Nemolato,
Alba Rohrwacher,
Isabella Rossellini,
Lou Roy-Lecollinet,
Gian Piero Capretto,
Ramona Fiorini,
Luca Gargiullo,
Giuliano Mantovani,
Melchiorre Pala,
Yile Vianello,
Carlo Tarmati,
Julia Pandolfo

SCENARIJ:
Alice Rohrwacher

FOTOGRAFIJA:
Hélène Louvart

MONTAŽA:
Nelly Quettier

SCENOGRAFIJA:
Rachele Meliadò

KOSTIMI:
Loredana Buscemi

Sadržaj:

Svatko ima svoju Himeru, nešto što pokušava postići, ali nikad ne uspijeva pronaći. Za grupu pljačkaša etruščanskih grobnica, Himera predstavlja izbavljenje od rada i san o lakom bogaćenju. Za Arthura, Himera je Benjamina, žena koju je izgubio. Kako bi je pronašao, on izaziva nevidljivo, traži svuda, ulazi u utrobu zemlje u potrazi za vratima zagrobnog života o kojima pripovijedaju mitovi. Na magično-realističnom putovanju između živih i mrtvih, šuma i gradova, fešta i samoće, isprepliću se sudbine živopisnih i ekscentričnih likova, a sve u potrazi za Himerom.

Ova sanjiva pikarska drama ambijentirana u Toskanu 1980-ih također govori o prodoru materijalizma u sve pore društva. Djecu se uči da više ne postoji ništa nevidljivo (pa tako ni mitska kći Tifona i Ehidnine koja je sprijeda bila lav, straga zmaj, a sredini koza), a novac postaje jedino sredstvo osnaživanja. Kao i svi filmovi Alice Rohrawcher i ova sanjiva pikarska drama iskazuje njenu fascinaciju nesvakidašnjim zajednicama koje gaje specifične kodove ponašanja i kolektivne vrijednosti – od njene destruktivne inačice u vidu trombalora (pljačkaši grobova), kojima se priključuje arheolog-otpadnik Arthur nakon što je izgubio jedinu osobu koja ga povezuje sa živućim svijetom, do njene konstruktivne, emancipirajuće inačice u vidu napuštene željezničke stanice koju Italia transformira u komunalni dom gdje može započeti novi život (ako ne pripada nikome, znači da pripada svima).

Istovremeno sam film nadilazi identifikaciju s pričom glavnog (anti)junaka – ona je samo jedna od brojnih niti koje tvore zakučasti obrazac poput onih koje nalazimo na drevnim etruščanskim ornamentima – i postaje kolektivni ritual.

boja, 130'