ULOGE:
Helmut Döring (Hombré),
Paul Glauer (Erzieher),
Gisela Hertwig (Pobrecita),
Hertel Minkner (Chicklets),
Gertrud Piccini (Piccini),
Marianne Saar (Theresa)

SCENARIJ:
Werner Herzog

FOTOGRAFIJA:
Thomas Mauch

GLAZBA:
Florian Fricke

MONTAŽA:
Beate Mainka-Jellinghaus

Sadržaj:

U izoliranoj psihijatrijskoj ustanovi smještenoj na udaljenom otoku skupina osoba niska rasta odluči iskoristiti to što je odsutan ravnatelj ustanove, također čovjek niska rasta kao i oni, te započeti pobunu. Buneći se i protiv čuvara, energični Hombré, njegov prijatelj Erzieher, žene Pobrecita i Piccini te svi ostali tim činom iskazuju dugo potiskivano nezadovoljstvo, ponajviše zbog strogih i autokratskih pravila kojima tzv. ´normalni ljudi´ zavode red u ustanovu. No kako vrijeme bude prolazilo pobunjenici će postajati sve agresivniji, a situacija će dodatno eskalirati kad počnu uništavati sve pred sobom. Nakon što sa zadovoljstvom krenu razbijati prozore i posuđe, pokrenut će vozilo koje će podesiti da vozi u krugovima, organizirati gađanje hranom i borbe pijetlova te uništiti cvijeće posađeno u loncima. Naposljetku će i ubiti veliku svinju, prirediti obred razapinjanja magarca te početi mučiti slijepe i slabije osobe među sobom.

Crnohumorna drama scenarista i redatelja Wernera Herzoga (Aguirre, gnjev božji, Tajna Kaspara Hausera, Gdje sanjaju zeleni mravi, Cobra Verde), koja je snimana na španjolskom otoku Lanzaroteu na Kanarima, neobično je i bizarno alegorijsko ostvarenje, zapravo crnohumorni eksperimentalni film u kojem sve važnije uloge tumače osobe niska rasta. Djelo koje je snimljeno u istom razdoblju kad i dva autorova dokumentarca, televizijski Die fliegenden Ärzte von Ostafrika (Leteći liječnici iz Istočne Afrike) i kino-dokumentarac Fatamorgana, s tim filmovima dijeli određene srodnosti i na motivskom planu i u vizualnom prosedeu. U ciklički strukturiranim Patuljcima... hendikepirani i groteskni likovi koji uživaju u destrukciji zadobivaju kraljevsku grandioznost te se promeću u humanije protagoniste od nehendikepiranih osoba, a da bi to postigao Herzog je tijekom snimanja pribjegao i nekim trikovima i podvalama. Tako je glumcima istovremeno davao međusobno kontradiktorne upute, pa je jednom glumcu niska rasta, koji se neprekidno borio s porivom za smijanje, govorio da se ne smije smijati, istodobno se pred njim kreveljeći i tjerajući ga na smijeh. Sretno su izbjegnute i neke potencijalno tragične situacije, poput one pri snimanju scene s vozilom koje se bez upravljanja vrti u krug, pri čemu je vozilo pregazilo jednog glumca, no on je smjesta ustao tek s manjim ozljedama. Ta je, pak, scena nastala na temelju događaja koji je Herzog osobno doživio kao mladić, kad je radio kao konobar na Oktoberfestu u Münchenu.

c/b, 96 '