ULOGE:
Farhad Kheradmand (filmski redatelj),
Buba Bayour (Puya),
Hossein Rezai (Hossein),
Hocine Rifahi (Hocine)

SCENARIJ:
Abbas Kiarostami

FOTOGRAFIJA:
Homayun Payvar

MONTAŽA:
Abbas Kiarostami,
Changiz Sayad

Sadržaj:

Sredovječni iranski filmski redatelj i njegov sin Puya kreću na put prema Kokeru, gradu na sjeverozapadu države koji je 1990. godine pogodio snažan potres. U tom je potresu stradala i većina prometnica u tom dijelu Irana, zbog čega će njih dvojica dosta vremena provesti tragajući za prohodnom cestom. Pritom će upoznati i nekoliko mještana iz tog područja, koji su i osobno svjedočili razornom potresu. Nakon što naposljetku ipak dospiju na pravu cestu, ona će ih odvesti do ruralnog predjela u kojem je redatelj pet godina ranije snimio film Gdje je kuća mojega prijatelja?. U nekima od sela koja će posjetiti ponovo će se susresti s nekoliko ljudi koji su sudjelovali u tom filmu, a od mještana razorenih sela čut će više uznemirujućih priča o tragičnom potresu i njegovim posljedicama. Među onima s kojima će razgovarati je i nedavno vjenčani mladi par kojemu je u potresu poginulo mnogo članova obitelji s obje strane, no oni su unatoč tome odlučili stupiti u zajednički život.

Godine 1993. na Međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu ovjenčana Posebnom nagradom žirija, te godinu ranije na festivalu u Cannesu prikazana u programu Izvjestan pogled, sjajna egzistencijalna dokudrama I život se nastavlja scenarista i redatelja Abbasa Kiarostamija središnji je segment njegove impresivno verističke ´trilogije o potresu´ odnosno ´Koker trilogije´. Trilogija je započeta 1987. godine fascinantnom obiteljskom socijalnom dramom Gdje je kuća mojega prijatelja? i zaokružena žanrovski srodnim naslovom Kroz stabla masline iz 1994., a u njoj se Kiarostami pozabavio posljedicama velikog potresa iz 1990. godine u kojem je poginulo pedeset tisuća ljudi i u kojem je uništen veliki dio sjevernog Irana, konkretno u okolici grada Koker gdje je tri godine prije potresa snimljen prvi segment trilogije. U tim se filmovima Kiarostami predstavio kao jedinstveno liričan autor i humanist koji vrlo malo drži do konkretnijih zapleta, koji ukida granicu između stvarnosti i filmske fikcije, koji postavlja pitanja ali ne nudi odgovore, koji ne nudi ni rješenja problema koje otvara, osobito ne jednostavna rješenja, koji radi s neprofesionalnim glumcima i snima bez scenarija, te koji majstorski stvara opore i gotovo meditativne slike ljudske opstojnosti i u krajnje nehumanim okolnostima.

boja, 95'