ULOGE:
Jack Nicholson (Jack Torrance),
Shelley Duvall (Wendy Torrance),
Danny Lloyd (Danny),
Scatman Crothers (Hallorann),
Barry Nelson (Ullman),
Philip Stone (Grady)

SCENARIJ:
Diane Johnson,
Stanley Kubrick (prema romanu Stephena Kinga)

FOTOGRAFIJA:
John Alcott

GLAZBA:
Wendy Carlos,
Rachel Elkind

MONTAŽA:
Ray Lovejoy

KOSTIMI:
Milena Canonero

Sadržaj:

Američkog književnika Jacka Torrancea već neko vrijeme muči sve ozbiljnija kreativna kriza. Stoga će on, primivši ponudu za posao domara u osamljenom hotelu Overlook u planinama Colorada, zaključiti da bi to mogla biti prava prilika za rješavanje njegovih problema. Hotel je tijekom zime zatvoren, pa će Jack, njegova senzibilna supruga Wendy i sinčić Danny nekoliko mjeseci biti jedini stanari zdanja, a u takvim okolnostima Jack bi mogao prevladati i stvaralačku krizu.

No kad snježna oluja ubrzo hotel odsiječe od ostatka svijeta, počet će se nizati zagonetni i uznemirujući događaji, da bi Danny, dječak koji je čini se vidovit i posjeduje sposobnost telepatskog komuniciranja, ubrzo otkrio da hotel naseljavaju duhovi, poput onih dviju djevojčica blizanki. Riječ je o bivšim zaposlenicima i gostima zdanja, koji su u njemu odsjedali još od početka 20. stoljeća, a koje će Danny u zastrašujućim situacijama početi viđati sve intenzivnije.

Istodobno, Jack će početi sve više piti, nezadovoljan svojim pisanjem i mučen spoznajom da ne uspijeva prevladati kreativnu blokadu, zbog čega će postajati sve mrzovoljniji i agresivniji. A sve će se dodatno zakomplicirati kad se počne družiti s gospodinom Gradyjem, nekadašnjim hotelskim domarom koji je ubio svoju suprugu i kći blizanke...
 

Tijekom realizacije nagrađivanog, ali i kritiziranog psihološkog horor-trilera Isijavanje, adaptacije istoimenog drugog romana glasovitog „kralja horora“ i majstora jezovite prozne fantastike Stephena Kinga, za čijim su djelima filmaši često posezali (Ostani uz mene, Misery, Dolores Claiborne, Iskupljenje u Shawshanku, Zelena milja), podjednako glasoviti perfekcionist i navodni mizantrop Stanley Kubrick nadmašio je samoga sebe te snimio čak 102 puta više materijala od onog koji je naposljetku ušao u završnu filmsku verziju.

Bizarno zvuči podatak da je kultno i uistinu zastrašujuće ostvarenje, ekranizacija romana kojeg je King koncipirao kao metaforu svoje osobne borbe s alkoholizmom, godine 1981. nominirano za Zlatne maline, svojevrsni antipod Oscaru kojima se „nagrađuju“ najlošiji filmovi, u kategorijama najgoreg redatelja i najgore glumice (Shelley Duvall). Kubrick i suscenaristica Diane Johnson, autorica romana prema kojem je James Ivory snimio romantičnu komediju Rastava na francuski način, izmijenili su veći dio Kingova literarnog predloška, pa je tako psihološki slojevit roman o raspadu obitelji nagrižene alkoholizmom pater familiasa praćenog sve većom agresijom, nepovjerenjem i psihozama, u čemu se moglo vidjeti i kritiku američkog društva s tzv. nukleranom obitelji kao osnovnom jedinicom, pretvoren u formalno-stilski tour de force bez imalo brige za narativnu podrobnost i psihološko nijansiranje koji su odlikovali roman.

Zbog toga se piscu filmska prilagodba njegova djela nimalo nije svidjelo, i nije se ustručavao da to javno kaže. Unatoč tome, film je maestralno ostvarenje prepoznatljivog kubrickovskog zamaha, izvanrednih stilizacija, meditativno-metafizičkih sugestija, glumački nastupi izuzetno su raspoloženi i uvjerljivi (osobito se pamti antologijska izvedba Jacka Nicholsona, ali i rola Altmanove omiljene glumice Shelley Duvall), a iznimno sugestivnu atmosferu ekspandirajuće tjeskobe i paranoje Kubrick dodatno naglašava korištenjem glazbe Béle Bartóka, Györgyja Ligetija i Krysztofa Pendereckog. Također, očita je redateljeva posveta ostvarenjima njemačkog ekspresionizma, osobito Friedricha Wilhelma Murnaua i Fritza Langa, kao i naglašavanje zastrašujuće prirode metafizičke „druge strane“ koja uspijeva ovladati protagonistom, u odnosu na humanizam oličen u likovima njegove supruge i sina.

U vrijeme premijere dočekan s podijeljenim kritikama, ali komercijalno jako uspješan, film je 2018. priznat kao djelo nesporno posebne umjetničke vrijednosti uvrštenjem u američki Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice.

boja, 146’