ULOGE:
Leslie Cheung (Yuddy),
Maggie Cheung (Su Li-zhen),
Andy Lau (Tide),
Carina Lau (Leung Fung-ying),
Rebecca Pan (Rebecca)

SCENARIJ:
Jeffrey Lau,
Wong Kar-Wai

FOTOGRAFIJA:
Christopher Doyle

GLAZBA:
Terry Chan

MONTAŽA:
Kit-Wai Kai,
Patrick Tam,
William Chang

Sadržaj:

Početkom 1960-ih mladi ljepotan Yuddy slama djevojačka srca, zavodeći i napuštajući hongkonške tinejdžerice. Jednog dana njegova mu pijana majka prostitutka prizna da nije njegova biološka roditeljica, ali odbija mu otkriti tko to stvarno jest. Saznanje protrese mladića do same suštine njegova bića, upravo u vrijeme kad se dvije djevojke bore za njegovu naklonost.

Jedna je povučena Su Li-zhen, koja radi u sportskoj dvorani, a druga glamurozna zabavljačica Mimi. Yuddy je neodlučan koju da izabere, zapravo uživajući u tome što je predmet čežnje obje. S vremenom Su Li-zhen prizna svoje ljubavne nevolje policajcu Tideu koji se u nju zaljubi, dok se Yuddyjev prijatelj Zeb zaljubi u Mimi. Nešto kasnije Yuddy sazna da se njegova biološka majka nalazi na Filipinima…
 

Nakon znatnog komercijalnog i kritičarskog uspjeha njegova debija Carmen iz Kowloona (As Tears Go By) očekivalo se da Wong Kar-wai nastavi istim žanrovskim smjerom, međutim on se odlučio na potpuni zaokret. „Mogao sam nastaviti raditi filmove poput As Tears Go By ostatak vječnosti, ali želio sam nakon tog ostvarenja napraviti nešto daleko osobnije. Želio sam razbiti strukturu prosječnog hongkonškog filma“ – izjavio je godinama kasnije. Doista, Istinita priča o jednom huliganu, poznatija po svom internacionalnom engleskom naslovu Days of Being Wild, prekretnički je film Wongova opusa, onaj kojim je postavio temelje svoje idiosinkretske poetike.

Oslobodio se žanrovskih konvencija te pomiješao imaginarnu (auto)biografiju, društveni komentar, iščitavanje pop-kulture i propitivanje usamljenosti, otuđenosti te ljubavne čežnje, istovremeno, u suradnji s australskim snimateljem Christopherom Doyleom (bila je to prva od njihovih sedam kolaboracija), kreiravši osebujan vizualni stil bitno oslonjen na intenzivni kolorit. Također, osobno mu je bilo blisko razdoblje šezdesetih jer je u tom desetljeću odrastao.

U odnosu na Carmen iz Kowloona, film je slabo prošao u kinima i naišao na kritičarsku podijeljenost, ali ipak se okitio s čak devet nominacija za Hongkonšku filmsku nagradu, od kojih je potvrdio pet (za najbolji film, režisera, glavnog glumca, fotografiju i scenografiju). Internacionalno nije bio naročito zapažen, no u kasnijim zapadnjačkim kritičarskim osvrtima redovno su mu dodjeljivane visoke ocjene. Godine 2005. Hongkonška asocijacija filmskih nagrada svrstala ga je na treće mjesto sto najboljih kineskih filmova, a 2015. festival u Busanu, u Južnoj Koreji, jedan od najuglednijih azijskih festivala, postavio ga je na 37. mjesto svoje liste sto najboljih azijskih filmova.

boja, 94'