Izgubljeni u Americi

Lost in America, komedija, SAD, 1985

REŽIJA: Albert Brooks

Izgubljeni u Americi

ULOGE:
Albert Brooks (David Howard),
Julie Hagerty (Linda Howard),
Sylvia Farrel (Receptionist)

SCENARIJ:
Albert Brooks,
Monica Johnson

FOTOGRAFIJA:
Eric Saarinen

GLAZBA:
Arthur B. Rubinstein

MONTAŽA:
David Finfer

Sadržaj:

Tipično američko predgrađe sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što mu izmakne očekivano unapređenje, mladi marketinški stručnjak David Howard razočarano dade otkaz u agenciji u kojoj je dotad radio. Potaknut time on zaključi da je i njemu i njegovoj supruzi Lindi dosadila svakako udobna, ali i monotona i isprazna svakodnevica u navodno idiličnom okruženju, te uspije svoju 'bolju polovicu' nagovoriti da prodaju cjelokupnu imovinu i kranu na putovanje Amerikom.

Oboje ih vodi želja da razgledaju i bolje upoznaju SAD, te svoje putovanje i novi život odluče započeti u Las Vegasu, gdje se ponovo vjenčaju. Ironično, novo uplovljavanje u stari brak ubrzo će se pokazati kao početak kraja njihova dotad vrlo skladnog bračnog odnosa.

Ne samo što će Linda na ruletu u pustinjskom kazinu izgubiti svu njihovu obiteljsku ušteđevinu, nego će i oboje gotovo poginuti na brani Hoover. Potom će prihvatiti obavljanje fizičkih poslova u konzervativnom provincijskom gradiću Saffordu u Arizoni, David u osnovnoj školi, a Linda u restoranu brze prehrane, vjerujući da će im to pomoći da se malo oporave i 'stanu na noge'. Ni ne slute, međutim, da njihovim nevoljama tu još uvijek neće biti kraj.

 

Satirična komedija suscenarista, redatelja i glavnog glumca Alberta Brooksa inteligentno je koncipirano, dinamično, sigurno režirano i izuzetno zabavno ostvarenje čiji su protagonisti par mladih yuppieja zahvaćenih krizom monotonog života i ranih srednjih godina.

Film koji Albert Brooks, koji će tri godine kasnije biti nominiran za Oscara za sporednu ulogu u izvrsnoj drami Televizijske vijesti Jamesa L. Brooksa, potpisuje kao kompletan autor, na pametan se, duhovit i prilično šarmantan način bavi temom nevolja pripadnika više srednje klase.

U djelima srodne tematike iz 80-ih godina, kakva su komedija Od 9 do 5 Colina Higginsa, romantična humorna drama Zaposlena djevojka Mikea Nicholsa, fantastična komedija Kako uspjeti u oglašavanju Brucea Robinsona, horor Cujo Lewisa Teaguea prema romanu Stephena Kinga i krimi-drama Wall Street Olivera Stonea, neurotični marketinški stručnjaci i oglašivačka industrija kao takva, odnosno općenito ´bijeli ovratnici´ iz ureda i ubave suburbije, bili su česte mete komičnih, satiričnih, trilerskih i hororskih prikaza otuđenosti i izgubljenosti koje vladaju u američkom društvu.

Poruke su uvijek bile jednostavne i jasne – svatko ponekad mora prihvatiti rizik pa i izgubiti posao da bi pronašao smisao života i vlastitu dušu, u protivnom mu prijete propast i uništenje. U tom smislu ovaj film na idejnoj razini funkcionira skladno i nenapadno, Brooksova filmska osobnost razmaženog i neurotičnog urbanog yuppieja predočena je s dozom autoironije jer se on ruga i samom sebi, što ga čini prihvatljivim srednjoj klasi, a u usporedbi sa sličnim ostvarenjima Woodyja Allena razina njegove duhovitosti je barem podjednaka a možda i viša, te se nerijetko čini manje usiljenom. U podtekstu Brooks se razmjerno intrigantno bavi i motivima pohlepe, hedonizma i panike, zbog čega je lako razumjeti motivacije i djelovanja njegovih likova.

Autor teksta: Josip Grozdanić

boja, 91

Trailer