ULOGE:
Monia Chokri (Marie),
Niels Schneider (Nicolas),
Xavier Dolan (Francis),
Anne Dorval (Désirée),
Anne-Élisabeth Bossé

SCENARIJ:
Xavier Dolan

FOTOGRAFIJA:
Stéphanie Anne Weber Biron

MONTAŽA:
Xavier Dolan

Sadržaj:

Mladi Nicolas naočit je momak u kojeg će se na jednom tulumu istovremeno zaljubiti romantična 25-godišnjakinja Marie i njezin vršnjak, senzibilni homoseksualac Francis. Marie i Francis su jako dobri prijatelji, pa kad se oboje počnu pretvarati da im nije stalo do Nicolasa, počet će patiti njihove trenutačne veze, ali i međusobno prijateljstvo. Nicolas je svjestan da se sviđa oboma, pa i kod Marie i kod Francisa počne podgrijavati nadu, istodobno šaljući dvojake naznake svoje seksualne orijentacije. Iako je pristupačan i komunikativan mladić, Nicolas je i na određeni način nedostupan, što ga za Marie i Francisa čini još zanimljivijim i privlačnijim, zbog čega će dvoje prijatelja s vremenom postati suparnici.

Nagrađivana romantična drama drugi je film u dosadašnjoj redateljskoj karijeri nekadašnje kanadske dječje filmske i televizijske glumačke zvijezde Xaviera Dolana. Riječ je o ostvarenju osjetno smirenijem, zrelijem i zaokruženijem u odnosu na njegov prvijenac Ubio sam majku, filmu u kojem autor igra zavođenja u ljubavnom trokutu koristi za efektno kreiranje i suptilno nijansiranje karaktera svojih protagonista, pri čemu se obilno oslanja na humor i spretna redateljska rješenja. Ostvarenje u kojem se autor donekle oslanja na klasik Jules i Jim Françoisa Truffauta, pri čemu zanimljivo varira odnose u ljubavnom trokutu, a razvidni su i utjecaji Jeana-Luca Godarda, Kar Wai-wonga, pa čak i Françoisa Ozona, ugođajem, fotografijom, scenografski i kostimografski dominantno je dizajnirano u stilu 60-ih godina. Pri tome se po mnogo elemenata doima da se i priča odvija u tom desetljeću, od toga što protagonisti obožavaju glumicu Audrey Hepburn, spominju se i Marlon Brando, Paul Newman i James Dean, a u soundtracku odjekuje kultna pjesma Bang, Bang popularne onodobne pjevačice Dalide. Film koji nose raspoložene glumačke interpretacije, među kojima naročito vrijedi apostrofirati Monu Chokri, obiluje krupnim planovima i inteligentno umetnutim detaljima poput (lažnih?) dokumentarističkih ispovjedi nekoliko mladih ljudi o njihovim bivšim ili nikad realiziranim ljubavima, te u završnici spretno poseže za melodramatskim rješenjima.

boja, 101'