ULOGE:
David Dewaele,
Alexandra Lematre

SCENARIJ:
Bruno Dumont

FOTOGRAFIJA:
Yves Cape

MONTAŽA:
Buno Dumont,
Basile Belkhiri

SCENOGRAFIJA:
Martin Dupont-Domenjoud

KOSTIMI:
Alexandra Charles

Sadržaj:

Sjeverna Francuska. Pobožni muškarac lutalica trenutačno živi u primorskom pejzažu u blizini neimenovanog mjestašca. Nailazi na djevojku i u tišini se uputi s njom u dugu šetnju. U jednom trenutku djevojka kaže – „Ne mogu to više podnijeti“. Muškarac će riješiti njezin problem na, po njegovim riječima, jedini mogući način, a poslije će se prepustiti molitvi. Djevojka mu se u njoj pridružuje. A onda slijedi niz ubojstava…
 

Izvan sotone film je s kojim je Bruno Dumont, nakon što mu prethodno ostvarenje Hadewijch tamo nije primljeno, ponovo prihvaćen na festivalu u Cannesu, ovaj put u najprestižniju canneski sporednu selekciju Izvjestan pogled, a ne u glavni natjecateljski program i konkurenciju za Zlatnu palmu, što se može shvatiti kao prihvat sa zadrškom. Film je, kao i većina Dumontovih naslova, primljen podijeljeno, dio kritike iskazao je prema njemu velik respekt, a dio ga je otpisao kao pretencioznu besmislicu.

I ovdje autor rabi duge kadrove i minimizira naraciju i dijaloge, osebujan, impresivno uslikan pejzaž igra veliku ulogu u gradnji atmosfere i željene metafizičke sugestije, dok se tematski usredotočuje na odnos dobra i zla. Dumontovi zaštitni znaci – obnaženost likova, seks i nasilje i ovdje su prisutni, ali nastavljajući se na tendenciju njihova prigušivanja iz Hadewijcha, autor odustaje od eksplicitnosti i brutalnosti koje su nekad krasile njegove radove. U anketi glasovitog časopisa Cahiers du cinéma, Izvan sotone završio je na podjeli četvrtog mjesta na listi najboljih filmova godine.   

Autor komentara: Damir Radić

boja, 110'