ULOGE:
Frederic Forrest (Hank),
Teri Garr (Frannie),
Raul Julia (Ray),
Nastassja Kinski (Leila),
Lainie Kazan (Maggie),
Harry Dean Stanton (Moe)

SCENARIJ:
Armyan Bernstein,
Francis Ford Coppola

FOTOGRAFIJA:
Ronald Víctor García,
Vittorio Storaro

GLAZBA:
Tom Waits

MONTAŽA:
Rudi Fehr,
Anne Goursaud,
Randy Roberts

Sadržaj:

Las Vegas, Dan nezavisnosti. Mehaničar Hank i putnička agentica Frannie slave petu godišnjicu svoje veze, ali posvađaju se i prekinu, jer on nema nikakve sklonosti za njezine težnje prema avanturama i uzbuđenjima. Oboje provedu noć s novim, idealiziranim partnerima – on s cirkuskom artisticom Leilom, a ona s konobarom Rayom koji se predstavlja kao koktel-pijanist i pjevač. Ujutro, Hank se slomi i traži od Frannie da mu se vrati, ali ona odbije…

Nakon desetljeća u kojem je nizom remek-djela (Kum, Kum 2, Prisluškivanje, Apokalipsa sada) postao nedvojbeno vodeći autor američke kinematografije i jedan od velikana svjetskog filma, Francis Ford Coppola ušao je u 1980-e s namjerom da poluči jedan opušteniji uradak, pogotovo nakon traumatičnog i silno iscrpljujućeg snimanja Apokalipse danas. Odlučio se na žanr muzičke komedije za major kompaniju MGM koja mu je ponudila tada rekordni redateljski honorar od dva milijuna dolara, no naposljetku je njihovu ponudu odbio i odlučio film sam producirati u vlastitoj kompaniji Zoetrope Studios. U međuvremenu ambicije su mu porasle pa je umjesto neobaveznije mjuzikl komedije odlučio kreirati ozbiljniju mjuzikl romansu te, iako se radnja događa u Las Vegasu, znatnim dijelom u eksterijerima, cijeli film snimiti u studiju. Tako je na primjer odbio snimati na stvarnoj lokaciji lasvegaškog aerodroma, nego je dao sagraditi repliku, što je zajedno s nizom sličnih odluka enormno podiglo cijenu produkcije, koja je naposljetku s planiranih desetak milijuna dolara narasla na čak 26. Tokom produkcije razilazio se s planiranim distributerima, major kućama MGM-om i Paramountom, da bi se na kraju dogovorio s Columbijom, no ni ona mu nije mogla pomoći – film je katastrofalno skrahirao u kinima (na budžet od 26 milijuna dolara zaradio je svega oko šesto tisuća), a i kritika ga je uglavnom pokopala. Coppola je zapao u teške dugove koje je bio prisiljen otplaćivati čitavo desetljeće, pri čemu mu je kompanija Zoetrope bankrotirala. No danas se na film koji mu je prouzročio toliko nevolje gleda bitno drugačije: niz kritičara smatra ga nevjerojatno podcijenjenim i hvali njegovu vizualnu virtuoznost, a među njima i naš Tomislav Brlek, vodeći hrvatski poštovatelj Coppoline poetike i opusa: „Mjuzikl Jedan od srca snimljen je isključivo u studiju, u fluidnim dugim kadrovima, gotovo bez rezova, uz čestu upotrebu pretapanja, svjetlosnih efekata koji omogućuju trenutačnu izmjenu doba dana i preobrazbu eksterijera u interijer, te uz elektroničke tehnologije s pomoću kojih je svaki prizor unaprijed osmišljen. Uz atmosferičnu fotografiju V. Storara, u spoju s melankoličnim pjesmama T. Waitsa, to je Coppolina najeksplicitnija razrada odnosa tehnološkog i ljudskog prostora, filmske iluzije i emocionalne stvarnosti“. Tom Waits, koji je u ono vrijeme već bio priznati kantautor u Americi, no svjetsku će slavu tek steći u osamdesetima, nakon vjenčanja s Kathleen Brennan kad je pod njenim utjecajem svoj izraz postavio znatno eksperimentalnije i uzbudljivije, bio je nominiran za Oscara za najbolju glazbu s pripadajućim originalnim pjesmama.

boja, 107'