Jesus Christ Superstar
mjuzikl, SAD, 1973 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Norman Jewison

ULOGE:
Ted Neeley,
Carl Anderson,
Yvonne Elliman,
Barry Dennen
SCENARIJ:
Melvyn Bragg,
Norman Jewison
FOTOGRAFIJA:
Douglas Slocombe
GLAZBA:
Andrew Lloyd Webber,
Tim Rice,
André Previn (adaptacija)
MONTAŽA:
Antony Gibbs
KOSTIMI:
Yvonne Blake
Sadržaj:
Idol svoga vremena druži se sa svojom plesno-pjevačkom družinom, gomilom razuzdanih hipijevaca i obožavatelja koji ga slijede u stopu. Vladajućima je njegov sve veći utjecaj pravi trn u oku i žele ga se riješiti. Stoga, kada ga jedan pobornik, nezadovoljan njegovim vodstvom, izda, vlasti (i narod) ga razapinju, doslovno i metaforički. Priča je to naširoko poznata o čovjeku koji je umro za grijehe čovječanstva, a koja u filmu Normana Jewisona te, prije toga, rock operi i brodvejskom mjuziklu legendarnog kompozitora Andrewa Lloyda Webbera i tekstopisca Tima Ricea (među njihovim kolaboracijama ističu se još Evita i Joseph and the Amazing Technicolor Dreamcoat), dobiva novo, anakronistično, ekstravagantno rock, a na trenutke i orgazmično ruho.
U fokusu filma nije toliko pasija kao kršćanski fenomen, koliko pasioniranost, strast u ljudskom smislu, posebice u odnosu Isusa i Jude. Isus kakvog ga tumači Ted Neely (bariton velikog raspona s pokojim falsettom te s upadljivom kozjom bradicom) više je čovjek nego Bog; povremeno nestrpljiv i skeptičan, ranjiv ali sebeljubiv. Carl Anderson kao Juda dubokog baritona, s druge strane, ne nastupa protiv Isusa iz osjećaja ljubomore već zbog razočaranja njegovim ponašanjem kojim se, smatra, počeo udaljavati od srži vlastitog nauka. Optužuje ga da se više bavi formom nego sadržajem; umjesto da progovara o socijalnoj nepravdi, on neironično uživa svoj nedodirljivi status kao Božjeg sina (smiješan prikaz celebrityja koji voli skupe masti), uz svoje sljedbenike kao (prevrtljive) ovce. Njihov spoj čini zabavnijim to što su oba glumca bili zamjene za svoje uloge u kazališnom komadu. U očima religije tu je sporan, a u očima publike obožavan upravo Judin lik čije se djelovanje protiv Isusa kontekstualizira kao relativno dobra namjera („Ne vjerujem da zna da sam djelovao za naše dobro / Spasio bih ga te patnje da mogu!“), a njihov na trenutke iznimno prisni, bratski odnos oscilira između boli, užitka i religijskog zanosa, nerijetko u krupnim planovima.
Jesus Christ Superstar nepobitan je produkt svoga vremena – isusovska mitologija anakronizmima je preoblikovana za suvremenu, rock publiku, reinterpretirana u duhu tadašnjih burnih društveno-političkih previranja. Osim ubrizganog hipijevskog kora, promjene se reflektiraju i na druge načine: tako rimski vojnici, koji nose ljubičaste potkošulje (tzv. wifebeaterice), imaju razna oružja, među njima i zloglasni MP40, tzv. šmajser, strojnicu koja se naveliko koristila u Nacističkoj Njemačkoj; Judu umalo ne pregaze tenkovi, a izraelskim i palestinskim nebom često patroliraju glasni vojni avioni. Teško je ne prepoznati tu krvlju natopljenu zemlju. Zanimljivo je da je ideju za film Norman Jewison dobio na snimanju Guslača na krovu (1971.), koji se bavio tradicijama Aškenaza na području Istočne Europe početkom 20. stoljeća, kada mu je glumac Berry Dennen (uloga Pilata u Jesus Christ Superstar) dao konceptualni album koji su Webber i Rice prvo napravili. Toliko se njime, ali i operom na daskama, oduševio da je film je uokvirio (a i režirao) kao mjuzikl, uz podulje kadrove, totale i polutotale, te elaborirane plesne scene. Upečatljiv je Herod, razgolićeni gangsta kuštrave kose Joshua Mostel (u kazališnoj verziji Heroda je utjelovila drag kraljica!), čiji je nastup na platformi u moru predstavljen kao campy videospot. Za radnju je i relevantan metakazališni okvir; na početku i na kraju vidimo kako na scenu busom pristiže, odnosno sa scene odlazi kazališna trupa, uz jasno naznačeno ideološko putovanje (Isusa u posljednjem kadru, naime, nema). Mada se svojim neozbiljnim, lagodnim tonom i apokrifnom interpretacijom nije svidio mnogim fundamentalistima, Papa Pavao VI. imao je samo riječi hvale: „Vjerujem da će tvoj film privući ljude širom svijeta kršćanstvu nego išta prije.“
Autor komentara: Miro Frakić
boja, 107'