ULOGE:
Sonja Savić (Sonja),
Nedeljko Despotović (inspektor Despotović),
Miloš Lolić (Miloš),
Mladomir 'Puriša' Đorđević (Đorđević),
Milutin Petrović (ministar),
Hristina Popović (Kristina)

SCENARIJ:
Milutin Petrović,
Saša Radojević

FOTOGRAFIJA:
Predrag Bambić

GLAZBA:
Miroslav Savić

MONTAŽA:
Petar Jakonić

Sadržaj:

Sonja, nekada popularna srpska glumica nastanjena u Sloveniji, u kratkom je posjetu Beogradu. Uspaničena je tvrdeći da joj je kći Sofija oteta, a zatim nestaje. Inspektor Despotović raspoređen je na slučaj i kada pronađe Sonju, ona priznaje da je sve izmislila, da nikada nije imala dijete, pa stoga nije ni bilo otmice. Ali veteran tajne službe prilazi Despotoviću i govori mu da je priča o otmici istinita. Riječ je o visoko povjerljivim informacijama, jer je otac djeteta ministar vanjskih poslova. S druge strane, ministar tvrdi da je tajna služba sve izmislila pokušavajući ga kompromitirati. Despotović je zbunjen...

Tko laže? Tko govori istinu? Tko je lud? Tko će umrijeti? Pitanja su to u središtu drugog dugometražnog igranog kino filma Milutina Petrovića (debitirao pet godina ranije zapaženim, gerilski produciranim naslovom Zemlja istine, ljubavi i slobode), vršnjaka glavne glumice Sonje Savić. Scenarij koji je Petrović pisao zajedno sa svojim tadašnjim čestim suradnikom Sašom Radojevićem (i sam režiser) s jedne strane poigrava se biografijom glavne glumice (Sonja Savić bila je, kao i njezin istoimeni lik, nekoć popularna srpska glumica koja sada živi u Sloveniji, a sve zbog sukoba s Miloševićevim režimom), a s druge sa znamenitim filmom Alfreda Hitchcocka Sjever-sjeverozapad, na što upozorava već sam naslov, dok motiv nestanka odnosno otmice djeteta, pri čemu je nejasno je li dijete ikad postojalo, može itekako podsjetiti na film Bunny Lake je nestala Otta Premingera. Kao i debi, i ovaj 'sofomorski' rad Petrović je realizirao u ultraniskobudžetnoj produkciji i na prijateljskoj bazi, pa se po toj osnovi u glumačkoj ekipi, pored samog režisera, nalaze i glasoviti crnotalasni autor, veteran Puriša Đorđević (Devojka, San, Jutro, Podne), te filmski kritičar i redatelj nešto mlađe generacije Dinko Tucaković (Šest dana juna). Film je prikazan na Ljubljanskom internacionalnom filmskom festivalu, jednom od uglednijih u tzv. regiji, no kritika i publika nisu ga dočekale s entuzijazmom.

boja, 87’