Kad je Marnie bila ovdje

Omoide no Mânî, animirani, Japan, 2014 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu Histrionski dom (Ilica 90)

REŽIJA: Hiromasa Yonebayashi

Kad je Marnie bila ovdje

ULOGE:
Sara Takatsuki,
Kasumi Arimura,
Hana Sugisaki,
Hitomi Kuroki,
Ryoko Moriyama

SCENARIJ:
Masashi Andō,
Keiko Niwa,
Hiromasa Yonebayashi

FOTOGRAFIJA:
Atsushi Okui

GLAZBA:
Takatsugu Muramatsu

MONTAŽA:
Rie Matsubara,
Takeshi Seyama

Sadržaj:

Dvanaestogodišnja Anna, povučena je i usamljena djevojčica iz Sappora. Nakon astmatičnog napada, Annina skrbnica Yoriko, na preporuku doktora, šalje ju na ljetne praznike u Hokkaido. U mirnom ruralnom zaljevu, Anna otkriva staru vilu i upoznaje tajanstvenu plavokosu djevojčicu Marnie. Njihovo prijateljstvo, isprva oslobađajuće i nježno, ubrzo poprima mistične elemente. Marnie se pojavljuje i nestaje bez traga, a drugi ljudi ju naizgled ne vide. Kako ljeto odmiče, Anna postupno otkriva da njezina povezanost s Marnie seže dublje od neuobičajenog prijateljstva.
 

Kad je Marnie bila ovdje bio je posljednji Ghiblijev film prije produkcijske pauze 2014. godine, a ujedno i drugo redateljsko ostvarenje (nakon ranijeg filma Arriety) Hiromase Yonebayashija, predstavnika mlađe generacije Studija. Iako je film adaptacija istoimenog britanskog romana Joane G. Robinson, radnja je vješto lokalizirana u japanski kontekst – od arhitekture stare vile do festivala Tanabata – čime se radnja organski prenosi u japansku kulturnu tradiciju.

Osim po karakterističnim ghiblijevskim krajolicima i ekspresivnim licima, animacija se u Marnie posebno ističe po raznovrsnim i vizualno očaravajućim prikazima neba iznad Hokkaida. Istovremeno, film uspijeva zadržati izgled krajolika na granici realističnog i idealiziranog, odražavajući tako ton i introspektivni podtekst protagonistice, ali i opći ugođaj priče. Odlazak iz grada u idealizirani ruralni krajolik, kao i fokus na svakodnevnicu te odnos s prirodom, tipični su Miyazakijevi motivi kojima Yonebayashi s jedne strane reafirmira poetiku Studija, a s druge uvodi mistične elemente koji ne odlaze u fantastičnu avanturu, već ostaju između snova i stvarnosti, katkad uspostavljajući gotovo hičkokovsku neizvjesnost.

Atmosfera filma melankolična je i sanjiva, oblikovanim sa svojevrsnom igranofilmskom osjetljivošću prema detaljima. Yonebayashi gradi ritam kroz atmosferične prizore prirode koji stvaraju snovit dojam, u kojem svakodnevni eskapizam postaje utjeha za usamljenost i potraga za identitetom, a prijateljstvo Anne i Marnie simbolizira suočavanje sa strahom od napuštanja.

Film je bio nominiran za Oscara za najbolji animirani film 2015. godine, a kritika je naročito hvalila prekasnu animaciju Hokkaida i glazbu Takatsugu Muramatsua, koja suptilno podcrtava mistične elemente priče. Kad je Marnie bila ovdje potvrđuje da radovi Studija Ghibli mogu ostvariti zapažen uspjeh čak i kada za kormilom nisu Miyazaki ili Takahata, a ova oda o prijateljstvu i ljubavi koje nadilaze vrijeme i prostor značajna je i po tome što je svojevremeno bila smatrana posljednjim naslovom koji će Studio Ghibli producirati, dostojanstveno zaokruživši jednu eru njegova stvaralaštva.

Autor komentara: Tibor Đurđev
 

Ulaznice za projekciju 31. 10. u 19:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.

boja, 103'

Trailer