ULOGE:
Tadashi Okuno (Takashi Watanabe),
Rin Takanashi (Akiko),
Ryo Kase (Noriaki),
Denden (Hiroshi),
Mihoko Suzuki,
Kaneko Kubota

SCENARIJ:
Abbas Kiarostami

FOTOGRAFIJA:
Katsumi Yanagijima

GLAZBA:
Bahman Kiarostami

Sadržaj:

Mlada Akiko studentica je sociologije koja na ulicama Tokia noću radi kao elitna prostitutka. Akiko je u vezi sa svojim vršnjakom Noriakijem, ljubomornim momkom i automehaničarom koji ne zna za njezin posao „noćne dame”, iako ga muče određene sumnje. Kad joj jedne večeri kao mušterija bude dodijeljen stari gospodin Takashi Watanabe, Akiko ni ne sluti da će to itekako utjecati na njezin život. Naime, Takashi je umirovljeni fakultetski profesor koji s njom ne želi seks, već bi joj želio skuhati ukusnu večeru. Nakon što dio noći provedu u jelu i ugodnom razgovoru, Takashi će sljedećeg jutra Akiko odvesti na fakultet, a dok ju bude čekao u vozilu spletom okolnosti upoznat će Noriakija. Sve će se dodatno zakomplicirati kad mladić pretpostavi da je Takashi djed njegove djevojke, te kad od njega zatraži dozvolu da se oženi Akiko.

Godine 2012. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, te slijedeće godine nominirana za tri Azijske filmske nagrade i također prikazana u konkurenciji beogradskog FEST-a, egzistencijalna drama glavnog scenarista i redatelja Abbasa Kiarostamija slojevita je, suptilna i neobično poetična urbana drama realizirana u francusko-japanskoj suprodukciji. Film koji Kiarostami nije napisao i režirao posve samostalno, jer mu je u realizaciji dokumentarnih segmenata pomogla filmašica i multimedijska umjetnica Shay-Violet Modaressi, dok je u nekim segmentima scenarija surađivao s Mohammadom Rahmanijem, posljednje je ostvarenje prikazano za vrijeme autorova života. Posrijedi je djelo u kojem se Kiarostami lakom i izuzetno sugestivnom redateljskom rukom, primjereno polaganim ritmom, dojmljivim stilom i vizualnošću te maksimalno brižnim odnosom prema likovima, njihovim odnosima i unutarnjim svjetovima, dominantno bavi temama međuljudske komunikacije i s njom povezanih laži. Od samog početka, dok mlada studentica i prostitutka nekome telefonom laže gdje se nalazi, preko razvijanja njezine neobične relacije sa starim profesorom i piscem, kao i s njenim dečkom automehaničarem, svatko svakome neovisno o motivima neprestano laže, a pritom glasovi likova često dopiru odnekud izvan kadra, s ulice, prozora ili iz telefonske slušalice. Posrijedi je tematski i izvedbeni parnjak autorova dvije godine starijeg naslova Provjerena kopija, djelo u kojem se Kiarostami s određenim asocijacijama na poetiku Yasujiroa Ozua, ali s mnogo tjeskobnijim i mračnijim odmakom, još jednom predstavlja kao socijalno osviješten i senzibilan, ali i jedinstveno liričan autor i humanist.

boja, 109'