ULOGE:
Tom Tryon (Stephen Fermoyle),
Romy Schneider (Annemarie von Hartman),
John Huston (kardinal Glennon),
Carol Lynley (Mona / Regina Fermoyle),
Dorothy Gish (Celia),
Maggie McNamara (Florrie)

SCENARIJ:
Robert Dozier (prema romanu Henrya Mortona Robinsona)

FOTOGRAFIJA:
Leon Shamroy

GLAZBA:
Jerome Moross

MONTAŽA:
Louis R. Loeffler

Sadržaj:

Dok traje ceremonija njegova postavljanja za kardinala, američki Irac Stephen Fermoyle prisjeća se svoje prošlosti. Godine 1917., završivši studij za svećenika u Rimu, vraća se u rodni Boston pun nade i pouzdanja da će jednom postati kardinal. Zabrinut ambicijama mladog svećenika, bostonski nadbiskup šalje ga u malu župu, nadajući se da će se tamo naučiti poniznosti. I doista, susrevši se s tamošnjim pastorom, ocem Halleyjem, koji boluje od multiple skleroze i vodi krajnje jednostavan život, Stephen shvati vrijednost kršćanske skromnosti i poniznosti. U međuvremenu, njegova sestra Mona želi se udati za svog zaručnika židovske vjere, što njezini roditelji ne odobravaju, dok on sam daje pristanak, ali samo ako zaručnik prijeđe na kršćanstvo ili pristane da im djeca bude krštena i odgajana kao katolici. Zaručnik odbije i odlazi u Prvi svjetski rat, a time silno pogođena Mona postaje promiskuitetna i začne izvan braka. Prilikom poroda dođe do komplikacija i liječnici priopće Stephenu da je prekasno da izvedu carski rez te da će Mona umrijeti ako bebi, koja je prevelika za njezinu zdjelicu, ne smrskaju glavu, što on odbije radije izabravši život djeteta umjesto sestrina. Ipak, muči ga savjest zbog toga i počne sumnjati u vlastitu vjeru, te biva premješten Europu, gdje postaje monsinjor. U Beču upoznaje mladu i privlačnu Annemarie, i padne u iskušenje da prekrši zavjet celibata…

Snimljen prema istoimenom romanu Henryja Mortona Robinsona koji je scenaristički adaptirao Robert Dozier te dijelom financiran vatikanskim novcem, Kardinal, labavo temeljen na životu newyorškog nadbiskupa, kardinala Francisa Spellmana, jedan je od najuspješnijih filmova Otta Premingera koji ga je sam i producirao kao nezavisni projekt, uz distributersku potporu major kompanije Columbia. Službeno podržan od Katoličke crkve (njezin čovjek za vezu s filmskom ekipom bio je Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI.) kao raskošna produkcija koja se poviješću Crkve u prvoj polovici dvadesetog stoljeća bavi po ukusu crkvene hijerarhije, film je bio nominiran za šest Oscara – za najboljeg režisera, kolor fotografiju (Leon Shamroy), sporednog glumca (slavni režiser John Huston u ulozi kardinala Glennona), kolor scenografiju, kolor kostimografiju i montažu. Nijednu nominaciju nije potvrdio, ali dobio je dva Zlatna globusa – za najbolji film u kategoriji drame i najboljeg sporednog glumca (Huston). Nacionalna udruga američkih filmskih kritičara, pak, izabrala ga je među deset najboljih filmova godine. I ovim ostvarenjem Preminger je rušio tadašnje tabue hollywoodske kinematografije, odnosno pozabavio se (i danas) kontroverznim temama: življenjem u skladu s istinskim kršćanskim vrijednostima, stavom Crkve o međuvjerskim brakovima i o izboru između života majke i djeteta prilikom poroda, seksom izvan braka, svećeničkim iskušenjima erotske ljubavi, ponašanjem Crkve u vrijeme nacističke strahovlade… Odgovori na postavljena pitanja bili su uglavnom kompromisni, sukladno tadašnjem vremenu i crkvenoj podršci filmu, no već sama činjenica da su takva pitanja uopće postavljena ima svoju težinu. Na snimanju, koje se odvijalo na lokacijama u Bostonu i okolici, Connecticutu, Beču i Rimu, Otto Preminger se prema glumcima ponašao sukladno svojoj notornoj reputaciji, o čemu je svjedočio i slavni John Huston, a najgore je prošao nositelj naslovne uloge Tom Tryon kojeg je ponizio pred vlastitim roditeljima kad su došli na set gledati sina – derao se na njega i otpustio ga, da bi ga potom opet angažirao uživajući u demonstraciji svoje moći. Kardinal se pamti i kao posljednja uloga zvijezde nijeme kinematografije Dorothy Gish, mlađe sestre još slavnije Lilian Gish, muze 'oca filma' D.W. Griffitha.

boja, 175'