ULOGE:
Candace Hilligoss (Mary Henry),
Frances Feist (gđa. Thomas),
Sidney Berger (John Linden),
Art Ellison (svećenik),
Stan Levitt (dr. Samuels)

SCENARIJ:
John Clifford (prema priči Herka Harveya)

FOTOGRAFIJA:
Maurice Prather

GLAZBA:
Gene Moore

MONTAŽA:
Bill de Jarnette,
Dan Palmquist,
Herbert L. Strock

Sadržaj:

Jednog dana uživajući u vožnji s dvjema prijateljicama, Mary Henry nepromišljeno pristane sudjelovati u utrci u kojoj njihov automobil bude izguran s mosta. Nakon pada u rijeku čini se da su se sve djevojke utopile, no nedugo potom Mary se izvuče iz rijeke prekrivena blatom i bez sjećanja na prethodne događaje.

Tjedan dana kasnije ona odluči napustiti grad u kojem živi, preseliti se u malo mjesto u državi Utah i prihvatiti novi posao orguljašice u tamošnjoj crkvi, na zadovoljstvo mjesnog svećenika. Ubrzo nakon što se smjesti u lokalnom pansionu koji vodi gospođa Thomas, Mary će otkriti da ju progonu zagonetan čovjek koji izgleda poput duha.

Da sve bude gore, uskoro počne shvaćati da ju ljudi kojima se obraća ne čuju i da ju nitko ne može vidjeti. Istodobno, sve više ju na neobjašnjiv način privlači napušteni paviljon na rubu grada.
 

Prvi i jedini dugometražni redateljski projekt Herka Harveyja, zapaženog dokumentarista i autora igranih filmova kratkog metra, izuzetno je uspio horor vrlo sugestivno kreiranog tjeskobnog ugođaja, kojemu pridonosi i sjajna glazba za orgulje koju je skladao Gene Moore, čest suradnik na dokumentarcima Roberta Altmana iz 50-ih godina prošlog stoljeća (Modern Football, The Last Mile, How to Run a Filling Station). Djelo koje zapletom podsjeća na neke od klasičnih priča iz kultne serije Zona sumraka dugo je vremena ostao zanemaren od strane ljubitelja horora, da bi zanimanje za njega poraslo krajem 80-ih godina, ponajviše zahvaljujući tadašnjim video-izdanjima.

Film razmjerno tanke priče koji među ljubiteljima žanra i filmofilima i danas uživa neosporan kultni status sugestivno je režiran, redatelj sjajno gradira tjeskobu i jezu, vješto se s otklonom prema ekspresionizmu poigravajući zvukom i sjenama, a zbog skromnog proračuna u njemu sam i tumači ulogu duha. Glasoviti David Lynch je Karneval duša uvrstio među svoje omiljene filmove, a film se toliko svidio Georgeu A. Romeru da je prema njegovim likovima oblikovao zombije iz antologijske Noći živih mrtvaca.

c/b, 78'