Kasna jesen
Akibiyori, igrani, humorna drama, Japan, 1960
REŽIJA: Yasujirō Ozu
ULOGE:
Setsuko Hara (Akiko Miwa),
Yôko Tsukasa (Ayako Miwa),
Mariko Okada (Yuriko Sasaki),
Keiji Sada (Shotaru Goto),
Miyuki Kuwano (Michiko),
Shin'ichirô Mikami (Koichi)
SCENARIJ:
Kôgo Noda,
Yasujirô Ozu (prema romanu Tona Satomija)
FOTOGRAFIJA:
Yûharu Atsuta
GLAZBA:
Takanobu Saitô
MONTAŽA:
Yoshiyasu Hamamura
Sadržaj:
Sredovječni Soichi Mamiya te njegovi prijatelji i nekadašnje fakultetske kolege Shuzo Taguchi i Seiichiro Hirayama susreću se na obilježavanju sedme godišnjice smrti njihovog pokojnog prijatelja Miwe. Sjećanju na pokojnika prisustvuju i Miwina udovica Akiko, koja djevojke podučava krojačkom zanatu, te 24-godišnja kći Ayako, koje zajedno žive mirnom i sretnom svakodnevicom. Kad se trojica očevih prijatelja odluče pobrinuti za što skoriju Ayakinu udaju, iako se ona izjašnjava protiv stupanja u brak, najprije će Taguchi izići s prijedlogom prikladnog ženika, za kojeg će se odmah pokazati da je on već zaručen, a onda će Mamiya kao dobru priliku predložiti svog radnika Gotoa. Ayako će Gotoa ubrzo upoznati u Mamiyinu uredu, a kad se dvoje mladih počne zbližavati, Ayako će zabrinuti to što bi njezina majka, ako bi se ona udala za Gotoa, ostala sama. No to bi moglo biti riješeno ako bi se Akiko udala za udovca Hirayamu.
Djelomično nadahnuta redateljevim ranijim remek-djelom Kasno proljeće, nagrađivana humorna drama suscenarista i redatelja Yasujirôa Ozua temeljena je na istoimenom romanu Tona Satomija, japanskog pisca pravog imena Hideo Yamanouchi, djelu koje je uz Ozua u scenarij pretočio njegov gotovo stalni suradnik Kôgo Noda. Premda je u tematskom fokusu odnos majke i kćeri, a zaplet se gradi oko pokušaja da se za kći pronađe odgovarajući suprug, središnji motiv velikim dijelom ostaje u sjeni prikaza djelovanja sporednih likova i njihovih spletki oko djevojčine udaje. Dio lijevo orijentirane kritike u vrijeme premijere filma Ozuu je prigovarao zbog svojevrsnog eskapizma, odnosno zbog zanemarivanja tadašnjih velikih promjena u japanskom društvu na račun ustrajnog bavljenja obiteljskim pričama. Posrijedi je očekivano sugestivno režirano i izrazito komično ostvarenje dramaturški koncipirano kao niz narativno jasno razdvojenih segmenata s velikim brojem likova i nizom manjih zapleta, u kojem humor izvire iz likova trojice prijatelja pokojnog oca, posrednika u djevojčinoj udaji. Film je bio japanski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, no nije uspio osvojiti nominaciju.
boja, 128'