ULOGE:
Evangelia Randou (sobarica),
Aris Servetalis (službenik u foto studiju),
Costas Xikominos,
Babis Galiatsatos,
Ektoras Kaloudis

SCENARIJ:
Yorgos Kakanakis,
Yorgos Lanthimos

FOTOGRAFIJA:
Thimios Bakatakis

MONTAŽA:
Yorgos Mavropsaridis

Sadržaj:

Resort Kinetta, smješten na plaži Kinetta u blizini primorskog gradića Kinete, izvan sezone. Troje neznanaca - policajac izvan službe sa sklonošću luksuznim njemačkim automobilima i ruskim ženama, ekscentrični fotograf i hotelska sobarica - udružuju snage zbog prilično čudnog razloga: rekreiranja ubojstava. Pedantno i s gotovo ritualnim pristupom trojac reproducira poprišta zločina brutalnih ubojstava, do točke u kojoj se granice njihova privatnog života i fikcije polako počinju zamagljivati…

Nakon međunarodno nezapažene komedije Moj najbolji prijatelj, koju je 2001. režirao zajedno s Lakisom Lazopoulosom prema Lazopoulosovom scenariju i s tim popularnim grčkim komičarom u glavnoj ulozi, Yorgos Lanthimos promijenio je pravac za 180 stupnjeva i svojim sljedećim ostvarenjem, prvim samostalno režiranim dugometražnim filmom Kinetta, postavio temelje onom što će koju godinu kasnije osvojiti svijet pod nazivom grčki čudni val. Sve je tu na broju što se tiče Lanthimosove lako prepoznatljive poetike – čudni likovi u čudnim odnosima, manjak verbalne komunikacije koja se nadomješta onom tjelesnom, opća ostranjenost i distanciranost, odnosi moći. Razlika je u tome što u Kinetti kamera često snima iz ruke i ima dokumentaristički prizvuk, a tretman naracije radikalno je modernistički, tj. ona je posve rascjepkana, fragmentirana, neuhvatljiva u neki razabirljiviji sklop, njezina značenja sustavno izmiču, odnosno posve su otvorena različitim interpretacijama. Takvo izravno i intenzivno oslanjanje o tradiciju jedne linije tzv. visokog modernizma, na grčkoj i svjetskoj filmskoj sceni početkom 21. stoljeća, kad su vladali neki drugi, svakako znatno komunikativniji trendovi, nije moglo biti prepoznato i prihvaćeno kao vrijedno, pa je i drugi Lanthimosov dugometražni igrani uradak ostao bez inozemnog odjeka, a ni u domovini nije puno bolje prošao – prikazan je doduše u glavnom programu najuglednijeg grčkog i jednog od najuglednijih festivala jugoistočne Evrope, onom u Solunu, no ostao je bez ijedne nagrade i priznanja. No gledajući Kinettu danas, jasno je da riječ o vrhunskom ostvarenju, jednom od vrhunaca iznimna Lanthimosova opusa, potpuno beskompromisnom u svakom pogledu te nijedan ozbiljan filmofil, pogotovo to vrijedi za ljubitelje autorove poetike, ne bi trebao propustiti njegovo prvo prikazivanje na velikom kino platnu u Hrvatskoj. Spomenimo i da je film producirala Athina Rachel Tsangari, jedna od vodećih osobnosti grčkog čudnog vala.

boja, 95'