ULOGE:
Alfredo Castro (Vidal),
Roberto Farías (Sandokan),
Antonia Zegers (Mónica),
Marcelo Alonso (García),
Jaime Vadell (Silva),
Alejandro Goic (Ortega),
Alejandro Sieveking (Ramírez),
José Soza (Matías Lazcano),
Francisco Reyes (Alfonso)

SCENARIJ:
Guillermo Calderón,
Pablo Larraín,
Daniel Villalobos

FOTOGRAFIJA:
Sergio Armstrong

GLAZBA:
Carlos Cabezas

MONTAŽA:
Sebastián Sepúlveda

Sadržaj:

U udaljenom čileanskom obalnom gradiću La Boca u jednoj kući žive četvorica svećenika, koji su tu prebačeni po kazni, i časna sestra koja skrbi o njima. Nakon što jednog dana dobiju novog sustanara, oca Matíasa Lozcana, on će se ubrzo ubiti pritisnut optužbom za seksualno zlostavljanje jednog od nekadašnjih ministranata. Uskoro u kuću stigne i otac García, miran i povučen isusovac i psiholog čiji je zadatak proučiti stanje i smiriti tenzije među sustanarima. Dužnost oca Garcíje je i utvrditi jesu li izolirani svećenici, koji se klade na utrkama pasa, svjesni svojih djela i kaju li se zbog njih, te na temelju toga odlučiti o budućnosti same kuće.

U crnohumornoj psihološkoj drami s elementima krimića, ovjenčanoj Srebrnim medvjedom te nagrađenoj na festivalu u Montréalu i nominiranoj za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, Pabla Larraína zatječemo na dobro mu poznatu terenu kreiranja tematski i izvedbeno provokativne priče obojane pesimističnim i mračnim tonovima. Posrijedi je drugi autorov film vremenom zbivanja smješten u sadašnjost, koji se očekivano bavi i prošlošću, kroz propitivanje stanja i odnosa u argentinskoj katoličkoj crkvi. Detaljno psihološki profilirani i iznijansirani likovi, promišljeno tematiziranje njihove iskrenosti i licemjerja bez izravne osude i uz elaboriranje ljudskih slabosti i nedostataka, vrlo efektna ugođajnost, dojmljiva etička kompleksnost u prikazu patološkog naličja formalne žrtve i sjajne glumačke izvedbe vrline su povremeno izrazito nasilnog te u završnici i raspletu pomalo nezgrapnog i nelogičnog djela.

boja, 98'