ULOGE:
Edward Norton (narator),
Brad Pitt Brad Pitt (Tyler Durden),
Helena Bonham Carter (Marla Singer),
Meat Loaf (Robert 'Bob' Paulsen),
Jared Leto

SCENARIJ:
Jim Uhls (prema romanu Chucka Palahniuka)

FOTOGRAFIJA:
Jeff Cronenweth

GLAZBA:
Dust Brothers,
John King,
Michael Simpson

MONTAŽA:
James Haygood

Sadržaj:

Dok u ustima osjeća hladnu cijev pištolja kojeg drži odlučni Tyler Durden, prestrašeni Jack prisjeća se kako je uopće dospio u tu situaciju. Još donedavno je bio bezlični činovnik u automobilskoj tvrtki, i živio neuzbudljivim konformističkim životom ispunjenim dosadnim poslom, buljenjem u TV ekran i narudžbama odjeće i pokućstva prestižnih marki. Boreći se protiv neuroza i nesanice, odlučio je poslušati savjet nezainteresiranog liječnika i posjetiti grupnu terapiju pacijenata liječenih od tumora testisa. Susret sa stvarnim ljudskim nevoljama isprva mu je izuzetno pomogao, te je počeo ići na skupne seanse različitih bolesnika. Ubrzo je, na svoje razočaranje, primijetio da istu praksu primjenjuje i Marla Singer, ekscentrična djevojka koja se tako suočavala s vlastitim problemima. A onda je tijekom jednog avionskog leta upoznao Tylera Durdena, neobičnog prodavača sapuna čija su mu se anarhistička razmišljanja odmah svidjela. Iste večeri, nakon što mu je u požaru potpuno izgorio stan, Jacku je Tyler spremno ponudio smještaj u svojoj ruševnoj kući na periferiji. Njihovo se intenzivno druženje polako počelo pretvarati u čudno prijateljstvo, sve dok jedne večeri Tyler nije od Jacka zatražio da ga snažno udari. Doživljena bol i prepuštanje životinjskim nagonima obojici su se izuzetno svidjeli, te su zaredale česte međusobne tučnjave. Postupno su se oko njih počeli okupljati znatiželjnici, koji su se s vremenom i sami stali međusobno tući. Stoga su Tyler i Jack odlučili osnovati Klub boraca, mjesto na kojem bi se, uz strogo određena pravila, frustrirani ljudi u nemilosrdnim tučnjavama oslobađali napetosti i stresa.

Godine 2000. nominirana za Oscara za najbolje zvučne efekte, izvrsna ekranizacija istoimenog debitantskog romana mladog američkog književnika Chucka Palahniuka objavljenog 1996. godine, gotovo preko noći je, jednako kao i sam književni predložak, zadobila kultni status. Sasvim zasluženo, jer četvrti film darovitog redatelja Davida Finchera (Alien 3, Sedam, Igra, Soba panike) tjeskobno je, vizualno fascinantno, intelektualno izazovno, precizno režirano i besprijekorno odglumljeno remek-djelo. Nekadašnji redatelj glazbenih spotova za Madonnu i skupinu Aerosmith, kojeg je u svijet filma još u djetinjstvu uveo glasoviti George Lucas, Fincher je izuzetno intrigantan Palahniukov roman gotovo trendovske tematike pretvorio u iznimno slojevitu psihološku triler dramu koja savršeno funkcionira i kao vrlo zanimljiva politička alegorija. Rukopis Chucka Palahniuka stilski se i poetski u dobroj mjeri naslanja na onaj autora Američkog psiha Bretta Eastona Ellisa, no dok Ellis tek detektira životnu prazninu i besmislenost nasilja svog protagonista, Palahniuk temeljni zaplet efektno nadograđuje emotivnošću, životnošću, i prilično artikuliranom ideološkom i moralističkom kritikom. Isprva oštra i beskompromisna kritika otuđenog i dehumaniziranog suvremenog društva okrenutog površnoj zabavi i konzumerizmu, Klub boraca postupno postaje kompleksan psihološki portret samoživog i nezrelog pojedinca koji izlaz iz depresije i odušak svom neiživljenom junaštvu naposljetku pronalazi u predavanju životinjskim nagonima i atavističkim porivima. Razvijanjem ironičnih situacija na rubu groteske, Palahniuk i Fincher svog pomaknutog (anti)junaka na začudan način uspijevaju učiniti emotivnijim i stvarnijim. Iako je sam redatelj naglašavao da film prvenstveno tematizira krizu muškosti i lakoću kojom se oslobađa životinja u sebi, svakako je riječ i o djelu koje, uz efektnu kritiku bešćutnosti, materijalizma i konzumerizma suvremenog društva, dojmljivo slika i egzistencijalnu ispraznost generacije kojoj nedostaje pravih uzbuđenja, i koja se na pragu tridesetih godina susreće s idejnom i životnom tupošću. Glavne uloge dojmljivo tumače dvojica možda najboljih glumaca svoje generacije, dvaput za Oscara nominirani Edward Norton (Iskonski strah, Generacija X, Frida, Dobar posao u Italiji) i karizmatični Brad Pitt (Interview s vampirom, Legenda o jeseni, Rijeka sjećanja, 12 majmuna, Oceanovih 11, Troja), kao glumac i producent višestruko nominiran za Oscara, najsvježije i kao sporedni glumac u nostalgičnom Tarantinovu Bilo jednom u... Hollywoodu.

boja, 139'