Klute

igrani, triler, SAD, 1971

REŽIJA: Alan J. Pakula

Klute

ULOGE:
Jane Fonda (Bree Daniels),
Donald Sutherland (John Klute),
Charles Cioffi (Peter Cable),
Roy Scheider (Frank Ligourin),
Dorothy Tristan (Arlyn Page)

SCENARIJ:
Andy Lewis,
David E. Lewis

FOTOGRAFIJA:
Gordon Willis

GLAZBA:
Michael Small

MONTAŽA:
Carl Lerner

Sadržaj:

Nakon nestanka utjecajnog Toma Grunemana, šefa tvrtke za proizvodnju kemikalija iz Pennsylvanije, policija u njegovu uredu pronađe lascivno pismo adresirano na njujoršku prostitutku Bree Daniels. Kad policijska istraga nakon čak šest mjeseci ne donese nikakve rezultate, Grunemanov kolega i također jedan od šefova tvrtke Peter Cable odluči kao istražitelja angažirati svog obiteljskog prijatelja, detektiva Johna Klutea. Prihvativši slučaj, Klute u prizemlju zgrade u kojoj Bree živi iznajmi stan te joj počne prisluškivati telefon i slijediti ju. Čini se da je Bree slobodoumna djevojka koja, dok obilazi audicije za angažmane u glumačkim vodama i modelingu, uživa u poslu elitne prostitutke. No tome ipak nije tako, jer se ona o životnoj tjeskobi i ispraznosti povjerava svom psihijatru. Kad upozna Bree, kojoj u posljednje vrijeme intenzivno telefonski prijeti agresivni bivši klijent, Klute će shvatiti da se sve više zbližava s privlačnom djevojkom.

Triler redatelja Alana J. Pakule, za glavnu ulogu u kojem je Jane Fonda 1972, godine osvojila svog prvog Oscara, te je iste godine ovjenčana i Zlatnim globusom i nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA, prvi je segment autorove neformalne „trilogije paranoje” koju zaokružuju žanrovski srodno ostvarenje Ubojice i svjedoci iz 1974. te politički triler Svi predsjednikovi ljudi snimljen dvije godine kasnije. Posrijedi je ne samo istaknuti predstavnik novog Hollywooda nego i dojmljivo post-noirovsko ostvarenje u kojem Pakula na intrigantan način koristi i onodobne feminističke tendencije koje simbolizira Jane Fonda kao najistaknutija holivudska feministica tog vremena. Redatelj se vješto poigrava višestrukom perspektivom u tretmanu glavnog ženskog lika, jer je ona u dramskom smislu središnji lik i istaknuti subjekt kojeg gledatelji upoznaju kroz njezine razgovore s psihijatricom, dok je istodobno i objekt žudnje i detektiva Klutea i ubojice u lovu na kojeg pomaže Kluteu. Odnos likova Bree i Klutea slojevit je i sjajno psihološki elaboriran, a dojmljivosti njegova prikaza pridonose i izvrsne glumačke interpretacije i Jane Fonda i kasnijeg dobitnika počasne Akademijine nagrade Donalda Sutherlanda, koji je i inače iznimno uvjerljiv u tumačenju moralno ne sasvim jasnih i fluidnih likova. U odnosu Bree i Klutea moguće je povući i određene paralele s Hitchcockovim Psychom, u smislu da Bree kroz kombinaciju subjekta i objekta podsjeća na lik Marion Crane, dok Klute kao promatrač i voajer asocira na Normana Batesa, ali reduciranog samo na dimenziju voajera gošći svog motela, ne i poremećenog ubojice. Impresivnoj atmosferičnosti cjeline pridonose i estetizirana fotografija glasovitog Gordona Willisa (trilogija Kum, Zelig), također dobitnika Akademijine počasne nagrade.

boja, 114'

Trailer